Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
39
1Znaš li kada je ženkama kozoroga s litica vreme da se ojare? Posmatraš li kada košute u bolovima mlade na svet donose?
2Brojiš li koliko meseci nose, i znaš li kada je vreme da se omlade?
3Povijaju se kada mlade svoje na svet donose, kada se oslobađaju bolova svojih.
4Mladunci njihovi jačaju, rastu na polju, odlaze i više se ne vraćaju k njima.
5Ko je zebru pustio na slobodu, i ko je magarcu divljem remenje razvezao,
6čiju sam kuću u pustoj zemlji podigao, i prebivalište u slanoj zemlji.
7Smeje se on vrevi gradskoj, ne sluša viku onoga ko ga
hvata.
8Pretražuje po gorama da bi pašu našao i raznovrsno zelenilo traži.
9Hoće li ti bik divlji služiti, i hoće li noć provesti uz jasle tvoje?
10Hoćeš li bika divljeg užima vezati da ti ore, i hoće li drljati njivu za tobom?
11Hoćeš li se uzdati u njega zato što je velika snaga njegova, i hoćeš li mu posao svoj prepustiti?
12Hoćeš li se uzdati u njega da će ti žito prikupiti, i da će ti ga na gumno doterati?
13Maše li ženka pauna krilima radosno, i ima li ona perje za letenje i drugo perje kakvo roda ima?
14Na zemlji ostavlja jaja svoja, u prahu ih greje,
15i zaboravlja da ih noga nečija može zdrobiti, ili neka zver poljska zgaziti.
16Nemilosrdna je prema ptićima svojim, kao da nisu njeni. Uzaludan će biti trud njen ako nad njima ne bude strepela.
17Jer Bog joj je dao da zaboravi mudrost, i nije joj razboritost udelio.
18Kad zamahne krilima svojim visoko, smeje se konju i jahaču njegovom.
19Možeš li konju snagu dati? Možeš li mu vrat grivom lepršavom odenuti?
20Možeš li učiniti da kao skakavac skače? Zastrašujuće je ponosno frktanje njegovo.
21Kopitom udara u ravnici i sav je ustreptao od snage svoje, na oružje nasrće.
22Strahu se smeje i ne plaši se, i pred mačem ne uzmiče.
23Nad njim tobolac zvekeće, oštrica dugog i kratkog koplja.
24Uz topot, uzbuđeno, on prostranstva guta, i sve ne veruje da se zvuk roga čuje.
25Čim se rog oglasi, on zarže, iz daleka bitku nanjuši, viku zapovednika i poklič ratni.
26Zar se po tvojoj mudrosti soko uvis vine, i krila svoja širi prema vetru južnom?
27Zar se na tvoju zapovest orao uvis diže, i gnezdo svoje gradi visoko,
28na litici stanuje i noćiva, na vrhu litice, na mestu nepristupačnom?
29Tamo hranu traži, daleko vide oči njegove.
30Ptići njegovi krv piju; gde leševa ima, tamo je i on.”