Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
34
1Elijuj još reče:
2„Čujte reči moje, ljudi mudri, slušajte me, ljudi umni.
3Jer uho ispituje reči, kao što nepce proba jelo.
4Uverimo se sami šta je pravo, saznajmo zajedno šta je dobro.
5Jer Jov je rekao: ‘Ja sam pravedan, ali Bog mi je pravdu uskratio.
6Zar ću lagati o pravdi koja mi pripada? Neizlečiva je bolna rana moja, iako prestupa nemam.’
7Ima li čoveka kao što je Jov, koji ruganje kao vodu pije?
8Na putu je da se pridruži onima koji zlo čine, i da sa zlim ljudima hodi.
9Jer je rekao: ‘Nema čovek koristi od toga što voli Boga.’
10Zato me poslušajte, ljudi srca razboritog. Daleko je od Boga da zlo čini, i od Svemoćnog da nepravedno postupa!
11Jer čoveku zemaljskom on vraća po delima njegovim, daje čoveku po ponašanju njegovom.
12Zaista, Bog ne čini zlo, Svemoćni ne izvrće pravdu.
13Ko je njemu zemlju poverio? Ko je njemu celi svet predao?
14Ako bi pažnju obratio na nekoga, i ako bi k sebi uzeo duh njegov i dah njegov,
15izdahnulo bi svako telo, i čovek zemaljski u prah bi se vratio.
16Zato, ako si razborit, slušaj ovo, čuj glas reči mojih.
17Zaista, zar će vladati onaj ko pravdu mrzi? Ako je pravedan onaj ko je moćan, zar ćeš ga zlim proglasiti?
18Zar će neko reći caru: ‘Ti si pokvaren čovek’? Ili velikašima: ‘Vi ste zli’?
19Bog nije pristrasan prema knezovima, i velikašu ne pridaje veću važnost nego siromahu, jer svi su oni delo ruku njegovih.
20U trenu umiru, usred noći. Ljudi pretrnu i ginu, moćni ljudi odlaze, a da ih ljudska ruka nije dotakla.
21Jer su oči njegove upravljene na puteve čovečije, sve korake njegove on vidi.
22Nema mraka ni guste tame gde bi se mogli sakriti oni koji zlo čine.
23Jer Bog ne odlaže vreme kad čovek pred njega na sud dođe.
24On satire moćne, i druge podiže na mesto njihovo.
25Jer on zna dela njihova, obara ih noću, i bivaju zgaženi.
26Kao zločince on ih udara, na mestu gde ih drugi vide,
27jer su odstupili od njega, i ne mare za puteve njegove,
28zbog njih vika ubogih do njega stiže, i on sluša viku onih koji su u nevolji.
29Kad on olakšanje donese, ko ga može osuditi? Kad okrene lice svoje, ko ga može videti? Okrene li ga od naroda celog ili od čoveka jednog, isto je.
30Sve to Bog čini da ne bi čovek otpadnik vladao, i da ne bude zamki narodu.
31Jer, zar će iko reći Bogu: ‘Trpim, iako ne činim zlo.
32Pouči me o onome što sam ne vidim. Ako sam nepravdu neku učinio, neću je opet učiniti.’
33Hoće li ti Bog za sve to odštetu dati kako si ti to zamislio, iako odbacuješ presude njegove? To je tvoj izbor, a ne moj. Reci ono što znaš.
34Ljudi srca razboritog, i čovek mudar koji me sluša, reći će mi:
35‘Jov govori, ali znanja nema, u rečima njegovim nema mudrosti.’
36Oče moj, neka Jov do kraja bude iskušan za reči koje je rekao među ljudima zlim.
37Jer na greh svoj on još pobunu dodaje, među nama on podrugljivo pljeska rukama i gomila reči svoje protiv Boga!”