Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
24
1Zašto Svemoćni nije odredio vremena za sud? Zašto oni koji ga poznaju ne vide dane suda njegovog?
2Ljudi međe pomeraju, stada otimaju i onda ih pasu.
3Siročetu magarca odvode, udovici u zalog bika uzimaju.
4Siromahe teraju s puta, nevoljnici zemaljski tada se skrivaju.
5Gle, kao zebre u divljini odlaze na posao, tražeći hranu. Pusta zemlja daje hleb svakom od njih za decu njihovu.
6Na njivi hranu za stoku skupljaju, vinograd zlog čoveka hitro pljačkaju.
7Goli su, bez haljine noći provode, nemaju se čime pokriti kad je hladno.
8Na pljusku planinskom kisnu, zaklona nemaju, pa se uz stenu privijaju.
9Od majčinih grudi zli otimaju siroče, u zalog uzimaju ono što nevoljnik na sebi ima.
10Goli su nevoljnici, bez haljine idu, gladni su, a klasje požnjeveno nose.
11Među zidovima kamenim u polju oni podne provode, grožđe u presi gaze, a žedni ostaju.
12Iz grada dopire jecaj onih koji umiru, a duše smrtno ranjenih zapomažu, ali Bog ne mari za to.
13Zli se bune protiv svetlosti, ne poznaju puteve njene, i ne idu stazama njenim.
14U zoru ubica ustaje i ubija nevoljnika i siromaha, a noću kradljivac postaje.
15Oko preljubnika sumrak čeka, i kaže: ‘Nijedno me oko videti neće!’ Pokrivalom sakriva lice svoje.
16Po mraku kradljivci u kuće provaljuju, a danju se zaključavaju. Za svetlost dana ne znaju.
17Jer je zlima jutro kao drugima gusta tama, jer znaju za strahote iznenadne koje gusta tama nosi.
18Vode brzo odnose zle. Proklet će biti posed njihov na zemlji. Neće više ići u vinograde svoje.
19Kao što suša i žega gutaju otopljeni sneg, tako i grob grešnike guta!
20Utroba majčina zaboraviće grešnika, crvi će ga slatko pojesti, niko ga se više neće sećati. A nepravda će se kao stablo slomiti.
21On dira u ženu neplodnu, koja ne rađa, i udovicu, kojoj ne čini dobro.
22Ali Bog će snagom svojom odstraniti silnike. Grešnik će ustati i neće biti siguran hoće li živ ostati.
23Bog će mu dati da bude siguran i da se oslanja na sebe, ali će očima svojim posmatrati puteve zlih.
24Uzdignu se oni nakratko, a onda ih nema više, ruše se. Seku se kao i svi drugi, kao klasovi odsecaju se.
25Ko će me, dakle, lažljivcem proglasiti, ili u ništa pretvoriti reč moju?”