Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
21
1Tada Jov reče:
2„Slušajte dobro šta ću vam reći, i neka vam to bude uteha.
3Pustite me da nešto kažem, a kad kažem svoje, onda se rugajte.
4Zar ja čoveku govorim o brizi svojoj? Kako to da duh moj ne postaje nestrpljiv?
5Okrenite lice svoje prema meni i čudite se, stavite ruku na usta svoja.
6Kad se setim svega, uznemirim se, i drhtanje obuzima telo moje.
7Zašto oni koji su zli žive, starost dočekaju i obogate se više nego drugi?
8Potomstvo njihovo napreduje pred njima, potomci njihovi pred očima njihovim.
9U njihovim kućama je mir, straha nema, i prut Božji nije nad njima.
10Bikovi su njihovi rasplodni i seme ne rasipaju, krave se njihove tele i ne pobacuju.
11Decu svoju puštaju da se kao stado bezbrižno igraju, deca njihova poskakuju unaokolo.
12Pevaju uz daire i harfu, raduju se uz zvuk frule.
13Dane svoje u veselju provode, i mirno u grob silaze.
14A Bogu govore: ‘Ostavi nas! Nije nam milo poznavati puteve tvoje.
15Šta je Svemoćni da mu služimo, i kakva nam je korist da mu se obraćamo?’
16Gle, blagostanje njihovo nije u njihovim rukama. Namere zlih daleko su od mene.
17Kada se svetiljka zlih ugasila? Kada ih je nevolja snašla? Kada je u gnevu svom Bog uništenje poslao?
18Postaju li oni kao slama na vetru, kao pleva koju olujni vetar raznosi?
19Zlo koje čovek čini Bog će čuvati za sinove njegove, naplatiće mu tako da on to oseti.
20Očima svojim zlikovac će gledati propast svoju, gnev Svemoćnog on će piti.
21Jer čemu će se radovati u kući svojoj kad ga više ne bude, kad se prepolovi broj meseci života njegovog?
22Zar će on Boga učiti mudrosti, njega koji sudi visokima?
23Jedan će umreti u potpunom blagostanju, bez ikakvih briga i u miru,
24bedara punih sala, i kostiju punih sočne moždine,
25a drugi će umreti s gorčinom u duši, ne okusivši dobra.
26Obojica će zajedno u prahu ležati, i crvi će ih prekriti.
27Eto, dobro znam pomisli vaše i spletke kojima mi želite zlo učiniti.
28Jer govorite: ‘Gde je kuća velikaša? Gde je šator zlih? Gde su šatori u kojima su stanovali?’
29Jeste li pitali one koji putevima prolaze? Razmišljate li o svedočanstvu njihovom,
30kako u dan nevolje zli pošteđen biva, i u dan gneva on se izbavlja?
31Ko će ga u lice prekoriti za dela njegova? Ko će mu vratiti za ono što je učinio?
32Njega će na groblje odneti, i nad grobom njegovim stražu će postaviti.
33Slatke će mu biti grude zemlje u dolini, i za sobom će povući sve ljude, a bezbroj je onih koji su pre njega onde došli.
34Zato su tako isprazne utehe vaše, i odgovori su vaši prevara prazna!”