Knjiga o JovuInformacije o knjizi
Jov
12
1Tada Jov reče:
2„Zaista, vi ste veliki ljudi, s vama će izumreti mudrost!
3I ja imam srce razumno kao i vi. Nisam gori od vas, i ko sve to ne bi znao?
4Bližnjima svojim podsmeh sam postao, čovek koji Boga priziva da mu odgovori. Na podsmeh je pravednik, čovek čestit.
5Bezbrižan čovek ruga se propasti, misleći da ona čeka one kojima noge posrću.
6Šatori su pljačkaša spokojni, oni koji Boga gneve sigurni su kao i oni koji svog boga u ruci nose.
7Ali pitaj, molim te, stoku, i poučiće te, i ptice nebeske, i reći će ti.
8Za zemlju se zanimaj, i poučiće te, ribe morske ispričaće ti.
9Ko od svih njih ne zna da je sve to ruka Gospodnja načinila?
10A u njegovoj je ruci duša svega živog, i duh svakog tela ljudskog.
11Zar uho ne ispituje reči kao što nepce proba hranu?
12Zar nema mudrosti među starcima, i zar dug život ne donosi mudrost?
13Kod Boga su mudrost i moć, kod njega su savet i razum.
14Što on sruši, ne može se izgraditi; što on pred čovekom zatvori, ne može se otvoriti.
15On zadržava vode, i one presušuju, pušta ih, i one menjaju zemlju.
16Kod njega su snaga i mudrost, njegov je i onaj koji greši i onaj koji zavodi druge.
17On savetnike navodi da hodaju bosi, i sudije čini ludima.
18Sveze carevima on razvezuje, i pojasom im opasuje bedra.
19On sveštenike navodi da hodaju bosi, i obara one koji su zaseli na mesta svoja.
20On uzima reči pouzdanim savetnicima, i starcima razumnost oduzima.
21On prezir izliva na velikaše, i pojas moćnima raspasuje.
22On razotkriva dubine iz tame, i na svetlost gustu tamu izvodi.
23Narode on čini velikim, a onda ih zatire; širi narode, a onda ih u zarobljeništvo odvodi.
24On oduzima razum poglavarima naroda zemaljskog, pa ih pušta da lutaju po mestima pustim, gde puta nema.
25Oni pipaju po mraku, gde svetla nema, a on ih pušta da lutaju kao da su pijani.”