Knjiga proroka JoneInformacije o knjizi
Jona
4
1Joni je zbog toga bilo mnogo krivo, pa se razgnevio.
2Zato se pomolio Gospodu i rekao: „Gospode, zar nisam mislio da će tako biti još dok sam bio u svojoj zemlji? Zato sam i hteo da pobegnem u Tarsis, jer sam znao da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnev i pun dobrote, i da brzo zažališ što si hteo naneti nevolju.
3Zato te sad molim, Gospode, uzmi moju dušu od mene, jer mi je bolje da umrem nego da živim!”
4Na to mu Gospod reče: „Da li se s pravom ljutiš?”
5Tada je Jona izašao iz grada i seo istočno od grada. Tamo je sebi podigao kolibu, da sedi pod njom u hladu dok ne vidi šta će biti s gradom.
6Gospod Bog je učinio da nad Jonom izraste tikva, da mu pravi senku nad glavom i da mu olakša muku. Jona se veoma obradovao tikvi.
7Ali kad je sutradan svanula zora, Bog je poslao crva da podgrize tikvu, tako da se ona osušila.
8Čim je granulo sunce, Bog je poslao vruć istočni vetar, a sunce je udaralo Joni u glavu, pa je već počeo da gubi svest. Želeo je da umre, pa je govorio: „Bolje mi je da umrem nego da živim!”
9Bog reče Joni: „Da li se s pravom ljutiš zbog tikve?” A on mu odgovori: „S pravom sam se smrtno naljutio!”
10Gospod mu reče: „Tebi je žao tikve oko koje se nisi trudio niti si je gajio, i koja je za jednu noć izrasla i za jednu noć usahla.
11A meni da ne bude žao Ninevije, velikog grada, u kome ima više od sto dvadeset hiljada ljudi koji ne znaju šta je desno, a šta levo, a uz to i mnogo stoke?”