Knjiga proroka JezekiljaInformacije o knjizi
Jehezkel
37
1Gospodnja ruka spustila se na mene i Gospod me je u svom Duhu doveo i postavio me usred doline koja je bila puna kostiju.
2Proveo me je pored njih unaokolo, i gle, bilo ih je veoma mnogo po dolini i bile su veoma suve.
3Zatim mi je rekao: „Sine čovečiji, mogu li ove kosti oživeti?” Ja sam odgovorio: „Gospode, to ti znaš.”
4Tada mi je rekao: „Prorokuj tim kostima i reci im: ‘Suve kosti, čujte Gospodnju reč.
5Ovako kaže Gospod tim kostima: ‘Udahnuću vam dah i vi ćete oživeti.
6Staviću na vas tetive, obložiću vas mesom, pokriću vas kožom, udahnuću vam dah pa ćete oživeti. Tada ćete znati da sam ja Gospod’.”
7Ja sam prorokovao kao što mi je bilo zapoveđeno. I dok sam prorokovao, začuo se neki zvuk, začulo se šuškanje i kosti su počele da se primiču jedna drugoj.
8Kad sam pogledao, video sam kako su se na njima pojavile tetive i meso i kako ih je pokrila koža. Ali u njima nije bilo duha.
9Tada mi je rekao: „Prorokuj duhu. Prorokuj, sine čovečiji, i reci duhu: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Sa sve četiri strane dođi, duše, i duni na ove mrtvace i neka ožive’.”
10I ja sam prorokovao kao što mi je on zapovedio. Tada je u njih ušao duh, pa su oživeli i stali na svoje noge - bila je to veoma, veoma velika vojska.
11Onda mi je rekao: „Sine čovečiji, ove kosti predstavljaju ceo Izraelov dom. Oni govore: ‘Kosti su nam se osušile, propala nam je nada. Od svih smo odvojeni, ostali smo sami.’
12Zato prorokuj i reci im: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Otvoriću vaše grobove i izvešću vas iz vaših grobova, narode moj, i dovešću vas u izraelsku zemlju.
13Tada ćete znati da sam ja Gospod, kad otvorim vaše grobove i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj.
14Udahnuću vam svoj Duh, pa ćete oživeti, i naseliću vas u vašu zemlju. Tada ćete znati da sam ja, Gospod, tako rekao i tako učinio’, govori Gospod.”
15Opet mi je došla Gospodnja reč:
16„Sine čovečiji, uzmi prut i na njemu napiši: ‘Za Judu i za Izraelove sinove, njegove drugove.’ Zatim uzmi drugi prut i na njemu napiši: ‘Za Josifa, Jefremov prut, i za sav Izraelov dom, njegove drugove.’
17I spoji ih, jedan prut s drugim, i oni će postati jedno u tvojoj ruci.
18A kad te sinovi tvog naroda upitaju: ‘Hoćeš li nam reći šta sve to znači?’,
19reci im: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Uzeću Josifov prut, koji je u Jefremovoj ruci i Izraelova plemena, njegove drugove, i sastaviću ih s Judinim prutom. Načiniću od njih jedan prut, pa će postati jedno u mojoj ruci.’
20Prutove po kojima ćeš pisati drži u ruci pred njihovim očima.
21Reci im: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Evo, uzeću Izraelove sinove iz naroda u koje su otišli i sakupiću ih sa svih strana i dovešću ih u njihovu zemlju.
22Učiniću od njih jedan narod u zemlji, na Izraelovim gorama, i nad svima njima carevaće jedan car. Oni više neće biti dva naroda, niti će više biti podeljeni na dva carstva.
23Neće se više skrnaviti svojim odvratnim idolima, ni svim svojim gadostima, ni svojim prestupima. Izbaviću ih iz svih njihovih mesta u kojima su grešili i očistiću ih, i oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog.
24Moj sluga David biće im car, i svi će imati jednog pastira. Živeće po mojim zakonima i držaće se mojih odredaba i izvršavaće ih.
25Živeće u zemlji koju sam dao svom sluzi Jakovu, u kojoj su živeli vaši praočevi. U njoj će doveka živeti oni i njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova. David, moj sluga, biće im poglavar doveka.
26Sklopiću s njima savez mira. Biće to trajan savez s njima. Utvrdiću ih u njihovoj zemlji i umnožiću ih, zauvek ću postaviti svoje svetilište među njima.
27Moj šator biće nad njima, i ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.
28Tada će narodi znati da sam ja, Gospod, posvetio Izrael, kad moje svetilište doveka bude među njima’.”