Knjiga proroka JezekiljaInformacije o knjizi
Jehezkel
24
1Opet mi je došla Gospodnja reč, devete godine, desetog meseca, desetog dana u mesecu:
2„Sine čovečiji, zapiši koji je danas dan, koji je današnji dan. Upravo danas vavilonski car dolazi na Jerusalim.
3Ispričaj ovo poređenje buntovničkom domu i reci im: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Pristavi lonac, pristavi ga i nalij vodu u njega.
4Stavi u njega sve dobre komade mesa, but i plećku. Napuni ga najboljim kostima.
5Uzmi najbolju ovcu i ispod lonca složi ukrug drva. Skuvaj njeno meso, a skuvaj i njene kosti.
6Jer ovako kaže Gospod: ‘Teško gradu punom krvoprolića, zarđalom loncu s kog se rđa ne skida!’ Zatim iz njega izvadi komad po komad, nemoj bacati žreb za to.
7Jer se krv koju je prolio nalazi usred njega. Na golu stenu on ju je prolio. Nije je prolio na zemlju, da je prašinom pokrije.
8Da bih pokazao svoj gnev i izvršio svoju osvetu, proliću njegovu krv na golu stenu, da se ne pokrije.
9Jer ovako kaže Gospod: ‘Teško gradu punom krvoprolića! Zaista ću naložiti veliku lomaču.
10Donesi mnogo drva. Potpali vatru. Neka se meso raskuva. Prospi čorbu, pa neka i kosti izgore.
11Zatim prazan lonac stavi na užareno ugljevlje da se zagreje. Neka se njegov bakar usija i neka se njegova nečistoća istopi. Neka plamen proguta rđu njegovu.
12Kakva muka! Ni uz veliki napor ne skida se s velikog lonca rđa njegova. U vatru s rđom njegovom!
13U svojoj nečistoći činio si besramna dela. Zato sam hteo da te očistim, ali ti se nisi očistio od svoje nečistoće. Nećeš više biti čist dok na tebi ne iskalim svoj gnev.
14Ja, Gospod, tako sam rekao. Tako će i biti, tako ću učiniti. Neću popustiti, neću se sažaliti i neće mi biti žao. Sudiće ti se prema tvojim putevima i prema tvojim delima’, govori Gospod.”
15Opet mi je došla Gospodnja reč:
16„Sine čovečiji, jednim udarcem oduzeću ti ono što je drago tvojim očima. Ne udaraj se u grudi od tuge, ne plači i nemoj suze liti.
17Bez reči jecaj. Ne oplakuj mrtve. Stavi pokrivalo na glavu i obuj sandale. Ne iskazuj tugu pokrivajući usta i ne jedi hleb koji se daje ožalošćenima.”
18Ujutru sam tako govorio narodu, a uveče mi je umrla žena. Sledećeg jutra sam učinio kako mi je bilo zapoveđeno.
19A narod me je upitao: „Zar nam nećeš reći kakve veze to što radiš ima s nama?”
20Tada sam im odgovorio: „Ovako mi je rekao Gospod:
21‘Reci Izraelovom domu: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Oskrnaviću svoje svetilište, ono čime se silno ponosite, ono što je drago vašim očima i milo vašoj duši, a vaši sinovi i vaše kćeri koje niste poveli sa sobom, pašće od mača.
22Tada ćete učiniti onako kako sam ja učinio. Nećete iskazivati tugu pokrivajući usta i nećete jesti hleb koji se daje ožalošćenima.
23Stavićete pokrivalo na glavu i obućete sandale. Nećete se od tuge udarati u grudi i nećete plakati, nego ćete istrunuti u svojim prestupima i jecaćete jedan za drugim.
24Jezekilj će vam biti upozoravajuć primer. Činićete sve što i on čini. Kad se to dogodi, tada ćete znati da sam ja Gospod’.”
25„Sine čovečiji, onog dana kad uzmem njihovo utvrđenje, lepotu koja im pričinjava radost, ono što je drago njihovim očima i za čime im duša čezne, njihove sinove i njihove kćeri,
26tog dana kod tebe će doći begunac da ti to javi.
27Tog dana otvoriće se tvoja usta pred tim beguncem, pa ćeš progovoriti i nećeš više biti nem. Bićeš im upozoravajuć primer. Tada će znati da sam ja Gospod.”