Knjiga proroka JezekiljaInformacije o knjizi
Jehezkel
14
1Neki od Izraelovih starešina došli su i seli pred mene.
2Tada mi je došla Gospodnja reč:
3„Sine čovečiji, ti ljudi nose u svom srcu odvratne idole svoje i pred lice svoje stavljaju kamen spoticanja koji ih navodi na greh. Zar ću trpeti da od mene traže savet?
4Zato im se obrati i reci im: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Svakom iz Izraelovog doma ko nosi u svom srcu svoje odvratne idole i ko pred svoje lice stavlja kamen spoticanja koji ga navodi na greh, pa dođe kod proroka, ja, Gospod, odgovoriću prema mnoštvu njegovih odvratnih idola.
5Uhvatiću za srce Izraelov dom, jer su zbog svih svojih odvratnih idola odstupili od mene.
6Zato ovako reci Izraelovom domu: ‘Evo šta kaže Gospod: ‘Odvratite se i odstupite od svojih odvratnih idola, okrenite lice svoje od svih gadosti svojih.
7Jer ko god iz Izraelovog doma ili od stranaca koji borave u Izraelu odstupi od mene i u svom srcu nosi svoje odvratne idole i pred svoje lice stavlja kamen spoticanja koji ga navodi na greh, pa dođe kod proroka da me upita preko njega, njemu ću ja, Gospod, lično odgovoriti.
8Okrenuću lice protiv tog čoveka, postaviću ga kao upozoravajuć primer i učiniću da se o njemu podrugljivo priča. Istrebiću ga iz svog naroda. Tada ćete znati da sam ja Gospod.
9Ako prorok dozvoli da bude zaveden pa progovori proročku reč, znajte da sam ja, Gospod, zaveo tog proroka. Podignuću svoju ruku na njega i istrebiću ga iz svog naroda Izraela.
10Obojica će snositi krivicu za svoj prestup. Prestup onog koji pita proroka biće jednak prorokovom prestupu.
11Izraelov dom više neće odstupati od mene i neće se više skrnaviti svim prestupima svojim. Tada će oni biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog’, govori Gospod.”
12Opet mi je došla Gospodnja reč:
13„Sine čovečiji, ako mi neka zemlja zgreši tako što mi bude neverna, podignuću svoju ruku na nju i uništiću njene zalihe hleba, pustiću na nju glad i istrebiću iz nje i ljude i stoku.
14Kad bi se u njoj našli ova tri čoveka - Noje, Danilo i Jov - oni bi zbog pravednosti svoje dušu svoju izbavili”, govori Gospod.
15„Kad bih po toj zemlji pustio opasne zveri, koje bi decu pobile, kad bi se ona pretvorila u pustoš kroz koju niko ne prolazi zato što u njoj ima zveri,
16i kad bi se u njoj našla ta tri čoveka, tako ja bio živ”, govori Gospod, „oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri, već samo sebe, a zemlja bi se u pustoš pretvorila.
17Kad bih na tu zemlju poslao mač i rekao: ‘Neka mač prođe kroz zemlju, i kad bih istrebio iz nje i ljude i stoku,
18a u njoj bi se našla ta tri čoveka, tako ja bio živ’, govori Gospod, ‘oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri, već samo sebe.
19Kad bih na tu zemlju pošast pustio, svoj gnev izlio i napunio je krvlju, da bih iz nje i ljude i stoku istrebio,
20a u njoj bi se našli Noje, Danilo i Jov, tako ja bio živ’, govori Gospod, ‘ne bi oni izbavili ni sinove ni kćeri, već bi zbog svoje pravednosti samo dušu svoju izbavili.
21Zato ovako kaže Gospod: ‘Tako će biti kad se izvrše moje četiri razorne presude - mač, glad, opasne zveri i pošast - koju ću poslati na Jerusalim da istrebim iz njega i ljude i stoku.
22Ali će u njemu biti preživelih i oni će izaći. Evo sinova i kćeri! Oni k vama dolaze, i tada ćete videti njihov put i njihova dela. Vi ćete naći utehu u nevolji koju ću pustiti na Jerusalim, u svemu onome što ću pustiti na njega.
23Oni će vam biti uteha kada vidite njihov put i njihova dela. Tada ćete znati da nisam bez razloga učinio sve ono što sam učinio protiv tog grada’, govori Gospod.”