Knjiga proroka JezekiljaInformacije o knjizi
Jehezkel
12
1Opet mi je došla Gospodnja reč:
2„Sine čovečiji, ti živiš usred buntovničkog doma, koji ima oči da vidi, ali ne vidi, i koji ima uši da čuje, ali ne čuje, jer je dom buntovnički.
3Sine čovečiji, spremi izbeglički zavežljaj i pođi po danu u izgnanstvo pred njihovim očima. Pred njihovim očima pođi u izgnanstvo iz svog mesta na drugo mesto. Možda će shvatiti šta to znači, iako su buntovnički dom.
4Iznesi po danu svoj izbeglički zavežljaj tako da oni vide i pođi pred njihovim očima uveče kao što polaze oni koji se odvode u izgnanstvo.
5Prokopaj zid pred njihovim očima i kroz njega iznesi svoje stvari.
6Pred njihovim očima ponesi zavežljaj na ramenu. Po mraku iznesi stvari. Pokrij svoje lice da ne vidiš zemlju, jer sam te postavio da budeš upozoravajuć primer Izraelovom domu.”
7I ja sam učinio onako kako mi je bilo zapoveđeno. Izneo sam po danu svoje stvari, izbeglički zavežljaj, a uveče sam rukama prokopao zid. Po mraku sam izneo stvari. Na ramenu sam nosio svoj zavežljaj, pred njihovim očima.
8Ujutru mi je opet došla Gospodnja reč:
9„Sine čovečiji, zar te Izraelov dom, buntovnički dom ne pita: ‘Šta radiš?’
10Ovako im odgovori: ‘Evo šta kaže Gospod: ‘Ova objava odnosi se na poglavara, ovo je objava protiv Jerusalima i celog Izraelovog doma koji je tamo.’
11Reci im: ‘Ja sam vam upozoravajuć primer. Kako sam ja učinio, tako će biti njima učinjeno. Otići će u izgnanstvo, u zarobljeništvo.
12Poglavar koji je među njima, po mraku će poneti prtljag na ramenu i izneće ga. Oni će prokopati zid da kroz njega iznesu stvari. On će pokriti lice da očima ne vidi zemlju.
13Ja ću nad njim razapeti svoju mrežu, i on će se uhvatiti u moju lovačku mrežu. Odvešću ga u Vavilon, u haldejsku zemlju, ali je on neće videti. Tamo će umreti.
14Sve one oko njega koji mu pomažu i sve njegove čete rasejaću na sve strane i poslaću mač za njima.
15Tada će znati da sam ja Gospod, kad ih oteram među narode i rasejem po zemljama.
16Ipak, neke od njih sačuvaću od mača, gladi i pošasti, da bi među narodima u koje će otići pričali o svim svojim gadostima. Tada će znati da sam ja Gospod’.”
17Opet mi je došla Gospodnja reč:
18„Sine čovečiji, u strahu jedi svoj hleb, u nemiru i teskobi pij svoju vodu.
19Ovako reci narodu: ‘Evo šta kaže Gospod za stanovnike Jerusalima u izraelskoj zemlji: ‘U teskobi će jesti hleb i sa strepnjom će piti vodu. Zbog nasilja svih njenih stanovnika opusteće zemlja i nestaće sve što je na njoj.
20Nastanjeni gradovi biće opustošeni, sva zemlja postaće pustoš. Tada ćete znati da sam ja Gospod’.”
21Opet mi je došla Gospodnja reč:
22„Sine čovečiji, kakvu to izreku imate u izraelskoj zemlji? Vi govorite: ‘Prolaze dani, a nijedna se vizija nije obistinila.’
23Zato im reci: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Učiniću da nestane ta izreka i neće se više ponavljati u Izraelu.’ Reci im: ‘Bliže se dani i ispunjenje svih vizija.’
24Jer više neće biti bezvrednih vizija niti licemernog proricanja u Izraelovom domu.
25Jer ja, Gospod, govoriću, i reč koju kažem obistiniće se. Neće više biti odgađanja, jer u vaše dane, buntovnički dome, kazaću reč i izvršiću je’, govori Gospod.”
26Opet mi je došla Gospodnja reč:
27„Sine čovečiji, Izraelov dom govori: ‘Vizija koju on ima ispuniće se nakon mnogo dana, on prorokuje za daleka vremena.’
28Zato im reci: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Neće se više odgađati nijedna moja reč. Reč koju kažem izvršiće se’, govori Gospod’.”