Knjiga JezdrinaInformacije o knjizi
Ezra
9
1Kad se sve to završilo, prišli su mi knezovi i rekli: „Izraelski narod, sveštenici i Leviti nisu se odvojili od drugih naroda i njihovih gadosti, to jest od Hananaca, Heteja, Ferezeja, Jevuseja, Amonaca, Moavaca, Egipćana i Amoreja.
2Jer su za sebe i za svoje sinove uzimali njihove kćeri, i tako su se oni, sveti rod, pomešali s drugim narodima, a ruka knezova i upravitelja prednjačila je u toj nevernosti.”
3Kad sam to čuo, razderao sam svoju haljinu i svoj ogrtač, počeo da čupam kosu i bradu. I tako sam sedeo duboko potresen.
4Svi koji su se bojali onoga što je Izraelov Bog rekao o nevernosti onih koji su se vratili iz izgnanstva, okupili su se oko mene dok sam sedeo tako duboko potresen sve do večernjeg prinosa od žita.
5U vreme večernjeg prinosa od žita, ustao sam od svog poniženja i razderane haljine i ogrtača pao na kolena i raširio ruke prema Gospodu, svom Bogu.
6Tada sam rekao: „Bože moj! Stidim se i sramota me je da podignem lice k tebi, Bože moj! Jer su se prestupi naši namnožili preko glave naše i krivica je naša doprla do neba.
7Od vremena naših praočeva pa do danas snosimo veliku krivicu, i zbog svojih prestupa smo mi, naši carevi i naši sveštenici bili predati u ruke carevima okolnih zemalja pod mač, u zarobljeništvo, kao plen i na sramotu, kao što je to i danas.
8A sad nam ti, Gospode, Bože naš, ukazuješ milost i ostavio si nam preživele i dao da budemo na sigurnom u tvom svetom mestu, da bi podario sjaj našim očima, Bože naš, i dao nam malo života u našem ropstvu.
9Jer mi smo sluge, ali nas u ropstvu našem nisi ostavio, Bože naš, nego nam daješ milost, pa smo stekli naklonost pred persijskim carevima, i daješ nam život da bismo tebi, našem Bogu, podigli dom i obnovili njegove ruševine, i štitiš nas kamenim zidom u Judi i u Jerusalimu.
10Šta sada da kažemo, Bože naš, posle ovoga što se desilo? Jer smo ostavili tvoje zapovesti
11koje si dao preko slugu svojih proroka, govoreći: ‘Zemlja u koju idete da je zauzmete nečista je zemlja zbog nečistoće naroda koji su u njoj, zbog njihovih gadosti kojima su je napunili od jednog do drugoga kraja u svojoj nečistoći.
12Zato ne dajte svoje kćeri njihovim sinovima, niti njihove kćeri uzimajte za svoje sinove. Nemojte nikada tražiti njihov mir ni njihovo blagostanje, da biste postali jaki i jeli što je dobro u toj zemlji i zauzeli je za svoje sinove doveka.’
13Posle svega što je došlo na nas zbog naših zlih dela i naše velike krivice - jer si ti, Bože naš, umanjio težinu našeg prestupa i dao si nam ove preživele -
14zar ćemo opet kršiti tvoje zapovesti i sklapati brakove s narodima koji čine takve gadosti? Zar se ti ne bi razgnevio na nas tako da niko ne bi ostao niti preživeo?
15Gospode, Bože Izraelov, ti si pravedan, jer smo ostali i preživeli, kao što se danas vidi. Evo, mi smo pred tobom sa svojom krivicom, premda se s takvom krivicom ne može stajati pred tobom.”