Jevrejima poslanicaInformacije o knjizi
7
1Jer taj Melhisedek, car Salima, sveštenik Svevišnjeg Boga, koji je izašao u susret Avramu dok se ovaj vraćao porazivši careve i blagoslovio ga,
2i kome je Avram odvojio desetak od svega, pre svega je „car pravednosti”, a zatim i car Salima, to jest „car mira”.
3Pošto je bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, i pošto nema ni početka njegovim danima ni kraja njegovom životu, nego je učinjen sličnim Sinu Božjem, on zauvek ostaje sveštenik.
4Pogledajte samo koliko je velik bio taj kome je praotac Avram dao desetak od najboljeg roda.
5Istina, oni Levijevi sinovi koji primaju svešteničku službu imaju zapovest da po Zakonu uzimaju desetak od naroda, to jest od svoje braće, premda i oni potiču od Avrama.
6Ali Melhisedek, koji nije bio iz njihove loze, uzeo je desetak od Avrama i blagoslovio njega koji je dobio obećanja.
7A nema sumnje da manji prima blagoslov od većeg.
8I u jednom slučaju desetak primaju smrtni ljudi, a u drugom onaj za koga se svedoči da živi.
9I moglo bi se reći da je i Levije, koji prima desetke, preko Avrama platio desetke,
10jer se još nije bio rodio svom praocu Avramu kad mu je Melhisedek izašao u susret.
11Da se, dakle, savršenstvo postiglo preko svešteničke službe sinova Levijevih - kao istaknutog obeležja Zakona datog narodu - zašto bi onda bilo potrebno da se pojavi neki drugi sveštenik za koga se kaže da je poput Melhisedeka, a ne poput Arona?
12A pošto se menja sveštenička služba, mora da se menja i zakon.
13Jer onaj za koga se to govori pripadao je drugom plemenu, od koga niko nije služio kod oltara.
14Jer je jasno da je naš Gospod potekao iz Jude, plemena za koje Mojsije nije ništa rekao kad je govorio o sveštenicima.
15I još nam je jasnije da se postavlja drugi sveštenik - poput Melhisedeka -
16koji to nije postao po zapovestima zakona koje su se odnosile na ono što je telesno, nego po sili koja daje neuništiv život,
17jer je posvedočeno: „Ti si zauvek sveštenik po redu Melhisedekovom.”
18Dakle, pređašnja zapovest se ukida zbog svoje slabosti i beskorisnosti.
19Jer Zakon nije ništa učinio savršenim, nego je to učinila bolja nada uvedena umesto njega, kojom se približavamo Bogu.
20Pošto se to nije dogodilo bez zakletve -
21jer oni su, doduše, bez zakletve postali sveštenici, ali on je to postao uz zakletvu onoga koji mu je rekao: „Gospod se zakleo, i neće zažaliti: ‘Ti si zauvek sveštenik po redu Melhisedekovom’” -
22Isus je postao garancija boljeg saveza.
23Osim toga, mnogi su morali da preuzimaju svešteničku službu jer je smrt sprečavala sveštenike da trajno ostanu u toj službi,
24ali njegovu svešteničku službu, pošto on zauvek živi, niko neće preuzeti.
25Zato i može u potpunosti spasti one koji preko njega pristupaju Bogu, jer je uvek živ da se zauzima za njih.
26Jer takav prvosveštenik nam je bio potreban: veran, bezazlen, čist, odvojen od grešnika i uzvišeniji od nebesa.
27On ne treba, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve - najpre za svoje grehe, a onda za grehe naroda - jer kad je prineo samog sebe, učinio je to jednom zauvek.
28Zakon, naime, za prvosveštenike postavlja ljude koji imaju slabosti, a reč zakletve, koja je data nakon Zakona, postavlja Sina, koji je zauvek učinjen savršenim.