Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
51
1Ovako kaže Gospod: „Na Vavilon i na stanovnike Lev-Kamaja podignuću razoran vetar.
2Na Vavilon ću poslati vejače koji će ga ovejati i njegovu zemlju isprazniti. Opkoliće ga sa svih strana u dan njegove nevolje.
3Strelac neka ne zapinje luk. Neka niko ne ustaje u svom oklopu. Nemojte se smilovati njegovim mladićima, pobijte svu njegovu vojsku.”
4Oni će pobijeni popadati u haldejskoj zemlji, probodeni po njegovim ulicama.
5Izrael i Juda nisu poput udovice, jer ih nije ostavio njihov Bog, Gospod nad vojskama. Velika je krivica zemlje Haldejaca u očima Svetog Boga Izraelovog.
6„Bežite iz Vavilona, neka svako spase svoju dušu! Nemojte izgubiti život zbog njegovog prestupa, jer je ovo vreme Gospodnje osvete. On mu plaća po njegovim delima.
7Vavilon je zlatna čaša u Gospodnjoj ruci, čaša koja je opila svu zemlju. Narodi su pili vino iz nje i zato se ponašaju bezumno.
8Vavilon je iznenada pao i razbio se. Gorko nad njim plačite, donesite balzam za njegove rane. Možda će se izlečiti.”
9„Lečili smo Vavilon, ali se on nije izlečio. Ostavite ga! Pođimo svaki u svoju zemlju. Jer njegova osuda dopire do nebesa i diže se do nebeskih oblaka.
10Gospod je za nas učinio pravedna dela. Dođite, objavimo na Sionu delo Gospoda, Boga svoga.”
11„Naoštrite strele! Stanite iza štitova! Gospod je podstakao duh careva Medije jer namerava da uništi Vavilon. To je Gospodnja osveta, osveta za njegov hram.
12Podignite znak za zbor pred vavilonskim zidinama! Pojačajte straže, postavite stražare, namestite zasede! Jer što je Gospod zamislio to će i učiniti. Učiniće ono što je rekao protiv stanovnika Vavilona.”
13„Ženo koja živiš na velikim vodama i imaš mnogo blaga, došao ti je kraj, nećeš više ubirati dobit.
14Gospod nad vojskama zakleo se svojom dušom: ‘Napuniću te ljudima kao skakavcima, i oni će klicati kad te poraze.’
15On je svojom silom zemlju načinio, mudrošću svojom plodno tlo učvrstio i razumom svojim nebesa razapeo.
16Od njegovog glasa huče vode na nebesima, on s kraja zemlje paru vodenu podiže. Kiši je načinio brane i vetar izvodi iz svojih riznica.
17Svaki se čovek ponaša nerazumno, ništa ne shvata. Svaki će se zlatar postideti svog rezanog lika, jer su njegovi liveni likovi laž, nema života u njima.
18Ništavni su, predmeti za izrugivanje. Propašće u dan kazne.
19Ali onaj ko je Jakovljevo nasledstvo nije kao oni, jer je on Tvorac svega. On je palica njegova, njegovo nasledstvo. Ime mu je Gospod nad vojskama.”
20„Ti si mi toljaga, ratno oružje. Tobom ću satrti narode, tobom ću uništiti carstva.
21Tobom ću satrti konja i konjanika, tobom ću satrti bojna kola i njihovog vozača.
22Tobom ću satrti muškarca i ženu, tobom ću satrti starca i dečaka, tobom ću satrti mladića i devojku.
23Tobom ću satrti pastira i njegovo stado, tobom ću satrti ratara i njegovu ujarmljenu stoku, tobom ću satrti namesnike i upravitelje.
24Platiću Vavilonu i svim stanovnicima Haldeje za sve zlo koje su učinili na Sionu pred vašim očima”, govori Gospod.
25„Evo, dolazim na tebe, goro koja uništavaš”, govori Gospod, „koja uništavaš svu zemlju. Dići ću ruku na tebe, oboriću te s litica nad kojima se uzdižeš i pretvoriću te u spaljenu goru.”
26„Iz tebe se više neće uzimati ugaoni kamen ni kamen temeljac, jer ćeš biti večna pustoš”, govori Gospod.
27„Podignite znak za zbor u zemlji! Zatrubite u rog među narodima! Pripremite narode za rat protiv njega! Sazovite na njega carstva, araratsko, minijsko i ashansko! Pošaljite zapovednike da okupe vojsku za napad na njega! Dovedite konje da ih bude mnogo kao ubojnih skakavaca!
28Pripremite narode za rat protiv njega, careve Medije, njihove namesnike, sve upravitelje i svu zemlju kojom vladaju.
29Neka se zemlja zatrese i neka bude u teškom bolu, jer se Gospodnja namera izvršava na Vavilonu da vavilonsku zemlju pretvori u strašan prizor, nenastanjenu pustoš.”
30„Vavilonski junaci prestali su da se bore. Sede u tvrđavama. Nestalo je njihove snage, postali su kao žene. Spaljene su kuće u gradu, polomljene su prevornice na njegovim vratima.
31Glasnik za glasnikom stiže, vesnik za vesnikom dolazi, javljaju caru Vavilona da je njegov grad sa svih strana osvojen,
32da su prelazi preko reke zauzeti, brodovi od papirusove trske spaljeni vatrom, a ratnici smeteni.”
33Jer ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: „Kći vavilonska je kao gumno, vreme je da bude izgažena. Još malo i doći će joj vreme žetve.”
34„Progutao me je Navuhodonosor, car Vavilona, u pometnju me je bacio. Načinio je od mene praznu posudu, progutao me je kao velika zmija, napunio je svoj stomak mojim dragocenim predmetima. Kao vodom sprao me je s mog mesta.
35‘Nasilje učinjeno meni i mom telu neka dođe na Vavilon!’, govoriće stanovnica Siona. ‘Neka moja krv dođe na stanovnike Haldeje!’, govoriće Jerusalim.”
36Zato ovako kaže Gospod: „Evo, ja ću voditi tvoju parnicu i osvetiću te. Isušiću njegovo more i presušiću njegove izvore.
37Vavilon će postati gomila kamenja, jazbina šakala, strašan prizor. Ljudi će u čudu zviždati zbog njega i on će ostati bez stanovnika.
38Svi zajedno rikaće kao mladi lavovi, zavijaće kao mladunčad lava.”
39„Kad se budu zagrejali, prirediću im gozbu i opiću ih da budu veseli, pa će zaspati večnim snom iz kog se neće probuditi”, govori Gospod.
40„Odvešću ih kao ovnove na klanje, kao ovnove i jarce.”
41„Sisah je zauzet! Osvojena je Slava cele zemlje! Vavilon je postao strašan prizor među narodima!
42More se podiglo na Vavilon, prekrilo ga je mnoštvom svojih talasa.
43Njegovi gradovi su postali strašan prizor, bezvodna zemlja i pustoš. Njegovi gradovi su kao zemlja u kojoj niko ne živi, niko kroz njih ne prolazi.
44Razračunaću se s Vilom u Vavilonu i izvući ću iz njegovih usta ono što je progutao. Narodi se više neće k njemu sticati. Pašće vavilonske zidine.”
45„Izađi iz njega, narode moj! Neka svako spase svoju dušu od Gospodnjeg žestokog gneva!
46Inače će vaše srce biti u strahu i uplašićete se vesti koja će se čuti u zemlji. Jedne godine stići će jedna vest, a dogodine druga vest. U zemlji će vladati nasilje i ustaće vladar na vladara.
47Zato dolaze dani kada ću kazniti rezbarene vavilonske likove. Posramiće se sva njegova zemlja, i oni koji budu pobijeni pašće usred njega.
48Nad Vavilonom će radosno klicati nebesa i zemlja i sve što je u njima, jer će sa severa doći pustošnici”, govori Gospod.
49„Ne samo što je Vavilon pobio mnoge Izraelce, već su u njemu pobijeni i ljudi iz cele zemlje.”
50„Vi koji ste umakli maču, idite, nemojte stajati! Premda ste daleko, pamtite Gospoda i neka vam Jerusalim bude u srcu.”
51„Posramljeni smo, jer smo čuli za sramotu. Poniženje je prekrilo naša lica, jer su tuđinci došli na sveta mesta Gospodnjeg doma.”
52„Zato dolaze dani”, govori Gospod, „kada ću kazniti njegove rezbarene likove i po svoj njegovoj zemlji ječaće oni koji su probodeni.”
53„Kad bi se Vavilon i do nebesa podigao i kad bi se po nepristupačnim visinama utvrdio, ipak bih na njega pustio pustošnike”, govori Gospod.
54„Slušajte! Vika se čuje u Vavilonu i velika je propast u haldejskoj zemlji.
55Jer Gospod pustoši Vavilon i prekinuće u njemu silnu buku. Njegovi talasi huče kao velike vode, razleže se njegova huka.
56Jer na Vavilon dolazi pustošnik. Vavilonski junaci biće zarobljeni, a njihovi lukovi polomljeni, jer Gospod je Bog koji svakome plaća po zasluzi, i zaista će im naplatiti.
57Opiću njegove knezove i njegove mudrace, njegove namesnike, njegove upravitelje i njegove junake, tako da će doveka zaspati snom iz kog se neće probuditi”, govori Car, kome je ime Gospod nad vojskama.
58Ovako kaže Gospod nad vojskama: „Vavilonske zidine, iako široke, biće razrušene, i njegova vrata, iako visoka, biće spaljena. Narodi će se truditi ni za šta, za vatru će se truditi plemena, i iznemoći će.”
59Ovo je reč koju je prorok Jeremija zapovedio Seraji, sinu Nirije, Masijinog sina, kada je on pošao u Vavilon sa Sedekijom, Judinim carem, četvrte godine njegovog carovanja. Seraja je bio nastojnik.
60Jeremija je u jednu knjigu zapisao sve nevolje koje treba da dođu na Vavilon, sve ove reči koje su napisane protiv Vavilona.
61Zatim je Jeremija rekao Seraji: „Kada dođeš u Vavilon, kad ga budeš video svojim očima, pročitaj naglas sve ove reči.
62Ovako reci: ‘Gospode, ti si govorio za ovo mesto da ćeš ga uništiti tako da u njemu više ne bude stanovnika. U njemu neće biti ni ljudi ni stoke, nego će biti pustoš doveka.’
63Kad pročitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci u Eufrat,
64a zatim reci: ‘Ovako će potonuti Vavilon i nikad se više neće podići, zbog nevolje koju ću pustiti na njega. Iznemoći će’.” Dovde su Jeremijine reči.