Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
44
1Ovo je reč koja je došla Jeremiji za sve Judejce koji su živeli u egipatskoj zemlji, za one koji su bili u Migdolu, u Tafnesu, u Nofu i u zemlji Patros:
2„Ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Vi ste videli svu nevolju koju sam pustio na Jerusalim i na sve Judine gradove. Oni su danas pustoš i u njima nema stanovnika.
3To se desilo zbog zla koje ste učinili da biste me vređali time što ste išli da prinosite kad i da služite drugim bogovima koje ranije niste poznavali, ni vi ni vaši praočevi.
4A ja sam vam slao sve svoje sluge, proroke, rano ustajao i slao ih, i govorio sam vam: ‘Ne činite, molim vas, te gadosti koje mrzim.’
5Ali vi niste slušali, niti ste prignuli svoje uho da biste se odvratili od svoje zloće i prestali da prinosite kad drugim bogovima.
6Zato sam izlio svoju jarost i svoj gnev, i goreo je kao vatra po Judinim gradovima i po jerusalimskim ulicama, tako da su pretvoreni u pustoš i ruševine, kakvi su i danas.’
7Ovako kaže Gospod, Bog nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Zašto navlačite veliku nevolju na svoje duše, da biste iz Jude istrebili i muškarce i žene, decu i odojčad, pa da od vas ne ostane ni ostatak,
8jer me vređate delima svojih ruku kada drugim bogovima prinosite kad u egipatskoj zemlji, u koju ste došli da živite, da na sebe navučete istrebljenje i da postanete primer prokletstva i predmet podsmeha među svim narodima na zemlji?
9Jeste li zaboravili zla dela svojih praočeva, zla dela Judinih careva i zla dela njihovih žena, kao i svoja zla dela i zla dela vaših žena, koja su se činila u Judinoj zemlji i po jerusalimskim ulicama?
10Vi se sve do danas niste pokajali niti ste se uplašili, niste živeli po mom zakonu i po mojim odredbama koje sam stavio pred vas i pred vaše praočeve.’
11Zato ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Okrenuću svoje lice protiv vas i snaći će vas zlo i istrebiću ceo Judin narod.
12Zgrabiću Judin ostatak, one koji su odlučili da idu u egipatsku zemlju da tamo žive, i svi će oni izginuti u egipatskoj zemlji. Pašće od mača i izginuće od gladi, od najmanjeg do najvećeg; od mača i gladi oni će pomreti. Postaće primer kletve i strašan prizor, primer prokletstva i predmet podsmeha.
13Pozvaću na odgovornost one koji žive u egipatskoj zemlji, kao što sam pozvao na odgovornost i Jerusalim, i to ću učiniti mačem, glađu i pomorom.
14Niko od Judinog ostatka ko je došao u egipatsku zemlju da tamo živi neće pobeći, niti će preživeti da bi se vratio u Judinu zemlju za kojom mu duša čezne da se u nju vrati i da tamo živi. Neće se vratiti, osim nekih koji će pobeći’.”
15Tada su svi muškarci koji su znali da njihove žene prinose kad drugim bogovima i sve žene koje su u velikom broju stajale tamo i ceo narod koji je živeo u egipatskoj zemlji, u Patrosu, odgovorili Jeremiji:
16„Reč koju si nam rekao u Gospodnje ime nećemo poslušati,
17nego ćemo činiti po svakoj reči koja je izašla iz naših usta: prinosićemo kad ‘carici nebesa’ i izlivaćemo joj žrtve levanice, kao što smo mi i naši praočevi, naši carevi i naši knezovi činili po Judinim gradovima i po jerusalimskim ulicama. Tada smo bili siti hleba i dobro nam je bilo i nismo doživljavali nikakvu nevolju.
18A otkad smo prestali da prinosimo kad ‘carici nebesa’ i da joj izlivamo žrtve levanice, u svemu oskudevamo i ginemo od mača i gladi.
19Kada prinosimo kad ‘carici nebesa’ i izlivamo joj žrtve levanice, kada pravimo kolače u obliku njenog lika da bismo joj ih prineli i izlivamo joj žrtve levanice, zar to činimo bez pristanka svojih muževa?”
20Na to je Jeremija rekao celom narodu, muškarcima i ženama i svima koji su mu onako govorili:
21„Zar se Gospod nije setio i zar mu nije na um došlo to što ste prinosili kad po Judinim gradovima i po jerusalimskim ulicama, vi i vaši praočevi, vaši carevi i vaši knezovi i narod?
22Na kraju Gospod više nije mogao da podnosi vaša zla dela i gadosti koje ste činili. Zato je vaša zemlja pretvorena u pustoš, strašan prizor i prokletstvo, i ostala je bez stanovnika, a takva je i danas.
23Zato što ste prinosili kad i grešili Gospodu, zato što niste slušali Gospodnji glas i niste živeli po njegovom zakonu, njegovim odredbama i njegovim opomenama, zato vas je snašla ova nevolja, kakva je danas.”
24Zatim je Jeremija rekao celom narodu i svim ženama: „Čujte Gospodnju reč, svi vi iz Judinog naroda koji ste u egipatskoj zemlji.
25Ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Muževi, i vi, žene njihove! Vi, žene, govorite (a svi to svojim rukama izvršujete): ‘Izvršićemo svoje zavete kojima smo se zavetovale da ćemo prinositi kad ‘carici nebesa’ i izlivati joj žrtve levanice.’ Vi ćete se držati svojih zaveta i izvršavaćete što ste se zavetovale.
26Zato čujte Gospodnju reč, svi vi iz Judinog naroda koji živite u egipatskoj zemlji: ‘Zaklinjem se svojim velikim imenom’, kaže Gospod, ‘da u celoj egipatskoj zemlji više neće biti nijednog Judinog čoveka čija bi usta izgovorila moje ime, govoreći: ‘Tako živ bio Gospod!’
27Bdeću nad njima na njihovo zlo, a ne na dobro. Svi oni iz Judinog naroda koji su u egipatskoj zemlji izginuće od mača i od gladi, dok ih ne nestane.
28A oni koji pobegnu od mača vratiće se iz egipatske zemlje u Judinu zemlju, ali biće ih malo. Tada će sav Judin ostatak koji je otišao da živi u egipatskoj zemlji znati čija se reč ispunila, moja ili njihova.
29‘Ovo neka vam bude znak’, govori Gospod, ‘da ću vas kazniti na ovom mestu, da biste znali da će se moje reči ispuniti na vaše zlo.’
30Ovako kaže Gospod: ‘Evo, predaću faraona Hofru, cara Egipta, u ruke njegovim neprijateljima, u ruke onima koji traže njegovu dušu, kao što sam predao Sedekiju, Judinog cara, u ruke Navuhodonosoru, caru Vavilona, njegovom neprijatelju, onome koji je tražio njegovu dušu’.”