Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
36
1Četvrte godine Joakima, sina Josije, Judinog cara, Gospod je uputio ovu reč Jeremiji:
2„Uzmi svitak i zapiši u njega sve reči koje sam ti rekao protiv Izraela i protiv Jude i protiv svih naroda, od dana kada sam počeo da ti govorim, od Josijinog vremena pa do danas.
3Možda će Judin dom hteti da sasluša o svim nevoljama koje mislim da mu nanesem, pa će se vratiti svaki sa svog zlog puta, a ja ću im oprostiti njihov prestup i njihov greh.”
4Jeremija je pozvao Varuha, Nirijinog sina, da Varuh po njegovom kazivanju zapiše u svitak, u knjigu, sve reči koje je Gospod rekao Jeremiji.
5Tada je Jeremija zapovedio Varuhu: „Ja sam sprečen i ne mogu ići u Gospodnji dom.
6Idi ti i pročitaj iz svitka Gospodnje reči koje si zapisao po mom kazivanju da čuje narod u Gospodnjem domu na dan posta, a pročitaj ih i celom Judinom narodu koji dolazi iz svojih gradova.
7Možda će njihove molbe za milost doći do Gospoda i možda će se svako od njih vratiti sa svog zlog puta, jer je velik gnev i jarost Gospod najavio protiv ovog naroda.”
8Varuh, Nirijin sin, učinio je sve kako mu je prorok Jeremija zapovedio, i iz knjige je pročitao Gospodnje reči u Gospodnjem domu.
9Pete godine Joakima, sina Josije, Judinog cara, devetog meseca, ceo jerusalimski narod i ceo narod koji je iz Judinih gradova došao u Jerusalim oglasio je post pred Gospodom.
10Varuh je pred celim narodom pročitao iz knjige Jeremijine reči u Gospodnjem domu, u trpezariji Gemarije, sina prepisivača Safana, u gornjem dvorištu, kod novih vrata Gospodnjeg doma.
11Kada je Miheja, sin Gemarije, Safanovog sina, čuo sve Gospodnje reči iz knjige,
12otišao je u carev dvor, u pisarevu trpezariju. Tamo su sedeli svi knezovi: pisar Elisama, Delaja, Semajin sin, Elnatan, Ahvorov sin, Gemarija, Safanov sin, Sedekija, Ananijin sin, i svi drugi knezovi.
13Miheja im je preneo sve reči koje je čuo kad je Varuh čitao narodu iz knjige.
14Tada su svi knezovi poslali Judija, sina Netanije, sina Selemije, Husijevog sina, da ide kod Varuha, poručivši: „Uzmi u ruke svitak iz kog si čitao narodu i dođi.” Tako je Varuh, Nirijin sin, uzeo svitak u ruke i došao kod njih.
15Tada su mu oni rekli: „Hajde, sedi i pročitaj nam da čujemo.” I Varuh im je pročitao.
16Čim su čuli sve te reči, uplašeno su se pogledali i rekli Varuhu: „Moramo kazati caru sve te reči.”
17Zatim su upitali Varuha: „Reci nam, molimo te, kako si napisao sve te njegove reči?”
18Varuh im je odgovorio: „Iz njegovih usta su izlazile sve te reči, a ja sam ih mastilom zapisivao u knjigu.”
19Tada su knezovi rekli Varuhu: „Idi, pa se ti i Jeremija sakrijte da niko ne zna gde ste!”
20Zatim su otišli kod cara u dvorište, a svitak su ostavili u trpezariji pisara Elisame, i preneli su caru sve te reči.
21Car je poslao Judija da donese svitak. Judije ga je doneo iz trpezarije pisara Elisame i počeo ga čitati caru i svim knezovima koji su stajali oko cara.
22Car je sedeo u zimskoj kući bilo je to devetog meseca pred njim je stajao žeravnik u kom je gorela vatra.
23Kad bi Judije pročitao tri ili četiri kolone iz svitka, car bi ih odsekao pisarskim nožem i bacio u vatru koja je gorela u žeravniku, i tako sve dok ceo svitak nije završio u vatri koja je gorela u žeravniku.
24Oni se nisu uplašili, niti je car ili bilo ko od njegovih slugu koji su slušali sve te reči razderao svoje haljine.
25Ipak, Elnatan, Delaja i Gemarija molili su cara da ne spali svitak, ali ih on nije poslušao.
26Tada je car zapovedio Jerameilu, carevom sinu, Seraji, Azrilovom sinu, i Selemiji, Avdilovom sinu, da uhvate pisara Varuha i proroka Jeremiju. Ali Gospod ih je sakrio.
27Nakon što je car spalio svitak s rečima koje je Varuh zapisao po Jeremijinom kazivanju, Jeremiji je došla Gospodnja reč:
28„Uzmi drugi svitak i u njemu napiši sve one reči koje su bile u prvom svitku, koji je Joakim, Judin car, spalio.
29Za Joakima, Judinog cara, reci: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Ti si spalio onaj svitak, govoreći: ‘Zašto si u njemu napisao: ‘Doći će car Vavilona i opustošiće ovu zemlju i istrebiće iz nje i ljude i životinje?’
30Zato ovako kaže Gospod za Joakima, Judinog cara: ‘On neće imati naslednika koji bi sedeo na Davidovom prestolu, a njegovo mrtvo telo biće bačeno na dnevnu vrućinu i na noćni mraz.
31Pozvaću na odgovornost njega, njegovo potomstvo i njegove sluge zbog njihovog prestupa, i pustiću na njih, na stanovnike Jerusalima i na Judin narod, sve nevolje o kojima sam im govorio, ali oni nisu slušali’.”
32Jeremija je uzeo drugi svitak i dao ga Varuhu, Nirijinom sinu, pisaru, koji je po Jeremijinom kazivanju zapisao u njega sve reči svitka koji je Joakim, Judin car, spalio u vatri. I bilo je dodano još mnogo sličnih reči.