Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
34
1Ovo je reč koju je Gospod uputio Jeremiji, kad su se Navuhodonosor, car Vavilona, i sva njegova vojska i sva zemaljska carstva koja su bila pod njegovom vlašću i svi narodi borili protiv Jerusalima i protiv svih gradova oko njega:
2„Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Idi i ovako reci Sedekiji, Judinom caru: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Ovaj grad predaću u ruke caru Vavilona, i on će ga spaliti vatrom.
3Ti nećeš umaći njegovoj ruci, nego ćeš biti uhvaćen i predat u njegove ruke. Oči u oči gledaćeš cara Vavilona i on će govoriti s tobom licem u lice, i otići ćeš u Vavilon.’
4Ali čuj Gospodnju reč, Sedekija, care Judin: ‘Ovako za tebe kaže Gospod: ‘Nećeš poginuti od mača.
5U miru ćeš umreti, i kao što su spaljivali mirisne mešavine u čast tvojim očevima, ranijim carevima koji su bili pre tebe, tako će i u tvoju čast spaljivati mirisne mešavine i naricaće za tobom: ‘Jao, gospodaru!’, jer ja sam tako rekao, govori Gospod.”
6Prorok Jeremija je rekao Sedekiji, Judinom caru, sve te reči u Jerusalimu,
7kad se vojska cara Vavilona borila protiv Jerusalima i preostalih Judinih gradova - protiv Lahisa i Azike, jer su još samo ti utvrđeni gradovi ostali od Judinih gradova.
8Ovo je reč koju je Gospod uputio Jeremiji nakon što je car Sedekija sklopio savez sa celim narodom u Jerusalimu da im proglasi slobodu,
9da svako pusti na slobodu svog slugu i svoju sluškinju, Jevrejina i Jevrejku, tako da im drugi Jevreji koji su njihova braća više ne budu sluge.
10Svi knezovi i ceo narod koji je ušao u taj savez pristali su da puste na slobodu svoje sluge i svoje sluškinje, da im više ne budu sluge. Poslušali su i otpustili ih.
11Ali posle su se predomislili i opet uzeli sluge i sluškinje koje su pustili na slobodu, i prisilili su ih da im budu sluge i sluškinje.
12Tada je Gospod uputio svoju reč Jeremiji. Gospod mu je rekao:
13„Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Ja sam sklopio savez s vašim praočevima onog dana kad sam ih izveo iz egipatske zemlje, iz doma gde su bili sluge, i rekao sam im:
14‘Kad se navrši sedam godina, neka svako od vas otpusti svog brata, Jevrejina, koji mu se prodao i služio mu šest godina. Otpustite ga da od vas ode slobodan.’ Ali vaši praočevi me nisu slušali, niti su prignuli uho.
15Vi ste se sada obratili i učinili ono što je ispravno u mojim očima tako što je svako od vas proglasio slobodu svom bližnjem, i sklopili ste savez preda mnom u domu koji nosi moje ime.
16Zatim ste se predomislili i oskrnavili moje ime, jer je svako opet uzeo svog slugu i svoju sluškinju, koje ste otpustili da slobodno idu kud im duša želi, i prisilili ste ih da vam budu sluge i sluškinje.
17Zato ovako kaže Gospod: ‘Niste me poslušali i niste proglasili slobodu svaki svom bratu i svom bližnjem. Evo, ja ću vama proglasiti slobodu’, govori Gospod, ‘tako što ću vas predati maču, pomoru i gladi, i učiniću da budete užasan prizor svim zemaljskim carstvima.
18A ljude koji su prestupili moj savez jer se nisu držali reči saveza, koji su sa mnom sklopili tako što su tele rasekli napola i prošli između polovina,
19Judine knezove i jerusalimske knezove, dvorane i sveštenike i ceo narod, sve koji su prošli između polovina onog teleta
20predaću u ruke njihovim neprijateljima i u ruke onima koji traže njihovu dušu. Njihovi leševi biće hrana nebeskim pticama i zemaljskim zverima.
21Sedekiju, Judinog cara, i njegove knezove predaću u ruke njihovim neprijateljima, u ruke onima koji traže njihovu dušu i u ruke vojsci cara Vavilona koja se od vas povlači.’
22‘Daću zapovest’, govori Gospod, ‘i vratiću ih na ovaj grad, i oni će se boriti protiv njega, osvojiće ga i spaliće ga vatrom. A Judine gradove pretvoriću u nenaseljenu pustoš’.”