Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
26
1Na početku carovanja Joakima, sina Josije, Judinog cara, došla mi je Gospodnja reč:
2„Ovako kaže Gospod: ‘Stani u dvorište Gospodnjeg doma, i onima koji dolaze iz svih Judinih gradova da se poklone u Gospodnjem domu objavi sve reči koje ću ti zapovediti da im kažeš. Nemoj izostaviti nijednu reč.
3Možda će poslušati, i onda će se svako od njih vratiti sa svog zlog puta, pa će mi biti žao što sam hteo da im nanesem nevolju zbog njihovih zlih dela.
4Reci im: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Ako me ne poslušate i ne počnete da živite po mom zakonu koji sam stavio pred vas
5i ne poslušate reči mojih slugu, proroka, koje vam šaljem ustajem rano i šaljem ih ali koje vi niste slušali,
6učiniću da ovaj dom bude kao onaj u Silomu i učiniću da ovaj grad bude primer prokletstva za sve narode na zemlji.”
7Sveštenici, proroci i ceo narod čuli su Jeremiju kako govori te reči u Gospodnjem domu.
8Kad je Jeremija izrekao sve što mu je Gospod zapovedio da kaže celom narodu, sveštenici, proroci i ceo narod uhvatili su ga i rekli mu: „Umrećeš
9Zašto si u Gospodnje ime prorokovao: ‘Ovaj dom biće kao onaj u Silomu i ovaj grad biće opustošen i u njemu niko neće živeti’?” I sav se narod okupio oko Jeremije u Gospodnjem domu.
10Kad su Judini knezovi čuli te reči, otišli su iz carevog dvora u Gospodnji dom i seli pred nova vrata Gospodnjeg doma.
11Sveštenici i proroci počeli su da govore knezovima i celom narodu: „Ovaj čovek zaslužuje smrt, jer je za ovaj grad prorokovao onako kako ste čuli svojim ušima.”
12Tada je Jeremija rekao svim knezovima i celom narodu: „Gospod me je poslao da prorokujem za ovaj dom i za ovaj grad sve one reči koje ste čuli.
13Zato popravite svoje puteve i svoja dela i poslušajte glas Gospoda, svog Boga, pa će Gospod zažaliti što vam je nevolju najavio
14A ja sam u vašim rukama. Učinite sa mnom onako kako mislite da je dobro i pravo.
15Ali znajte da ćete, ako me ubijete, nedužnu krv navući na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike, jer me je zaista Gospod poslao da vam kažem sve te reči.”
16Tada su knezovi i ceo narod rekli sveštenicima i prorocima: „Ovaj čovek ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Gospoda, našeg Boga.”
17Na to su ustali neki koji su bili starešine u zemlji i počeli da govore svima koji su se tamo okupili:
18„Mihej iz Moreseta prorokovao je u danima Jezekije, Judinog cara, i rekao je Judinom narodu: ‘Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Sion će se preorati kao njiva i od Jerusalima će ostati samo ruševine, a gora doma Božjeg obrašće šumom’.
19Da li su ga Jezekija, Judin car, i ceo Judin narod zbog toga ubili? Zar se on nije bojao Gospoda i nastojao da umilostivi Gospodnje lice, tako da je Gospod zažalio što im je nevolju najavio? Dakle, mi izlažemo svoje duše velikoj nevolji.
20Bio je još jedan čovek koji je prorokovao u Gospodnje ime, Urija, sin Semaje, iz Kirijat-Jarima. On je prorokovao protiv ovog grada i protiv ove zemlje iste reči kao i Jeremija.
21Kad su car Joakim i svi njegovi junaci i svi njegovi knezovi čuli njegove reči, car je počeo da ga traži kako bi ga ubio. Kad je Urija to čuo, uplašio se i pobegao u Egipat.
22Ali car Joakim je poslao ljude u Egipat, Elnatana, Ahvorovog sina, i druge ljude s njim.
23Oni su doveli Uriju iz Egipta i odveli ga pred cara Joakima, koji ga je pogubio mačem i njegovo telo bacio na groblje običnog naroda.”
24Ali Jeremiju je štitila ruka Ahikama, Safanovog sina, tako da nije bio predat u ruke narodu da ga pogube.