Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
20
1Pashor, Imirov sin, sveštenik i glavni nadzornik u Gospodnjem domu, slušao je Jeremiju dok je prorokovao te reči.
2Tada je Pashor udario proroka Jeremiju i stavio ga u okove kod Gornjih Venijaminovih vrata, u Gospodnjem domu.
3Sutradan, kad je Pashor pustio Jeremiju iz okova, Jeremija mu je rekao: „Gospod te više neće zvati Pashor, već ‘Magor-Misaviv’.
4Jer ovako kaže Gospod: ‘Evo, učiniću da budeš strah samom sebi i svima koji te vole. Oni će pasti od mača svojih neprijatelja, a ti ćeš to svojim očima gledati. Ceo Judin narod daću u ruke caru Vavilona i on će ih odvesti u izgnanstvo u Vavilon i mačem će ih pobiti.
5Sve što se čuva u ovom gradu, sav njegov stečeni imetak, sve njegove dragocenosti i sve blago Judinih careva daću u ruke njihovim neprijateljima. Oni će sve to opljačkati, uzeti i odneti u Vavilon.
6A ti ćeš, Pashore, i svi koji žive u tvojoj kući, otići u zarobljeništvo. U Vavilon ćeš otići i tamo ćeš umreti i tamo ćeš biti sahranjen, ti i svi koji te vole, jer si im lažno prorokovao’.”
7„Gospode, prevario si me i prevaren sam. Svoju si snagu upotrebio protiv mene i nadvladao si me. Smeju mi se po ceo dan, svi mi se rugaju.
8Jer kad god progovorim, moram da vapim. O nasilju i pustošenju moram da vičem. Jer je Gospodnja reč meni na sramotu, zbog nje mi se rugaju po ceo dan.
9Ja sam rekao: ‘Neću ga spominjati i neću više govoriti u njegovo ime.’ Ali njegova reč je u mom srcu kao rasplamsala vatra, zatvorena u mojim kostima, tako da više nisam mogao da ćutim, nisam mogao da izdržim.
10Jer sam čuo zle glasove od mnogih i strah je bio posvuda.” „Govorite protiv njega, da i mi govorimo protiv njega.” Svi koji su se pravili da su u miru sa mnom čekaju da napravim neki pogrešan korak i govore: „Možda će se prevariti, pa ćemo ga nadvladati i osvetiti mu se.
11Ali Gospod je bio sa mnom kao silan junak. Zato će oni koji me progone posrnuti i neće pobediti. Veoma će se postideti, jer neće imati uspeha. Njihovo večno poniženje neće se zaboraviti.
12A ti, Gospode nad vojskama, ispituješ pravednika; ti vidiš najdublja osećanja i srce. Daj mi da vidim tvoju osvetu nad njima, jer sam pred tebe izneo svoju parnicu.
13Pevajte Gospodu! Hvalite Gospoda! Jer je dušu siromaha izbavio iz ruku zlikovaca.
14Proklet da je dan kada sam se rodio! Neka je bez blagoslova dan kada me je majka moja rodila!
15Proklet da je čovek koji je mom ocu doneo vest: „Rodio ti se sin, muško si dobio!”, i time ga obradovao!
16Neka taj čovek bude kao gradovi koje je Gospod bez milosti uništio. Neka čuje viku ujutru i ratni poklič u podne.
17Zašto me nije ubio još u utrobi majke moje, pa bi mi majka grob bila, i ona bi doveka ostala trudna?
18Zašto sam izašao iz utrobe da gledam muku i tugu, i da mi se dani okončaju u sramoti?