Knjiga proroka JeremijeInformacije o knjizi
Jirmejahu
14
1Ovo je reč koju je Gospod uputio proroku Jeremiji o suši:
2„Juda tuguje, njegova su vrata oronula. Klonula leže na zemlji, i podiže se jauk iz Jerusalima.
3Ugledni ljudi šalju svoje sluge po vodu. Oni dolaze do bunara, ali ne nalaze vodu. Vraćaju se s praznim posudama. Postiđeni su i razočarani, pokrivaju glavu svoju.
4Zemljište je ispucalo, jer u zemlji nema kiše. Zato su se ratari postideli, pokrili su svoju glavu.
5Čak i košuta, koja u polju donese mlado na svet, ostavlja svoje mladunče jer nema zelene trave.
6Zebre stoje na ogoljenim brdima, dahću kao šakali, oči im gasnu jer nema trave.”
7„Gospode, čak i ako naši prestupi svedoče protiv nas, učini nešto radi svog imena. Jer je mnogo naših nevernih dela. Tebi smo zgrešili.
8Nado Izraelova, Spasitelju njegov u vreme nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji i kao putnik koji je svratio da prenoći?
9Zašto si kao preplašen čovek, kao junak koji nikoga ne može spasti? Gospode, ti si među nama i mi nosimo tvoje ime. Nemoj nas ostaviti.”
10Ovako kaže Gospod za ovaj narod: „Oni vole da lutaju i ne obuzdavaju svoje noge. Zato nisu mili Gospodu. Sada će se on setiti njihovog prestupa i kazniće ih za njihove grehe.”
11Gospod mi je rekao: „Ne moli se za dobro ovog naroda.
12Kada poste, ne slušam njihov vapaj. Kada prinose žrtvu paljenicu i prinos od žita, meni to nije ugodno. Mačem, glađu i pomorom ja ću ih pobiti.”
13Tada sam rekao: „Ah, Gospode! Proroci im ovako govore: ‘Nećete videti mač i neće među vama biti gladi, nego ću vam na ovom mestu dati pravi mir’.”
14A Gospod mi je rekao: „Laž prorokuju ti proroci u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam im ništa zapovedio, niti sam im išta rekao. Sve što vam prorokuju to su lažne vizije, gatanje, isprazne reči i prevare njihovog srca.
15Zato ovako kaže Gospod za proroke koji prorokuju u njegovo ime, a on ih nije poslao, i koji govore da neće biti mača ni gladi u ovoj zemlji: ‘Od mača i gladi izginuće ti proroci.
16A ovaj narod kom oni prorokuju ležaće po jerusalimskim ulicama pokošen glađu i mačem, i niko ih neće sahraniti njih, njihove žene, njihove sinove i njihove kćeri. Izliću na njih zloću njihovu.’
17Ovako im reci: ‘Neka moje oči dan i noć suze liju i neka ne prestaju, jer je devica, kći mog naroda, jakim udarcem slomljena, bolna je rana na njoj.
18Ako pođem u polje, gle, ljudi mačem pobijeni! Ako uđem u grad, gle, bolesti zbog gladi! Jer i prorok i sveštenik lutaju zemljom koju ne poznaju’.”
19„Zar si Judu sasvim odbacio? Zar je Sion mrzak tvojoj duši? Zašto nas udaraš, pa za nas leka nema? Nadali smo se miru, a ništa dobro nije došlo, i vremenu izlečenja, a ono strah!
20Gospode, priznajemo svoju zloću, prestup svojih praočeva, jer tebi smo zgrešili.
21Nemoj nas prezreti, radi imena svoga, nemoj prezreti svoj slavni presto. Seti se svog saveza s nama, nemoj ga raskinuti.
22Ima li među ništavnim idolima drugih naroda ikog ko bi kišu dao? Mogu li nebesa sama dati veliki pljusak? Zar nisi ti, Gospode, Bože naš, onaj koji to daje? U tebe nade svoje polažemo, jer ti činiš sve to.”