Knjiga Isusa NavinaInformacije o knjizi
Jošua
7
1Izraelovi sinovi postupili su neverno sa stvarima koje su bile određene za uništenje, jer je Ahan, sin Harmije, sina Zavdije, Zarinog sina, iz Judinog plemena, uzeo neke stvari koje su bile određene za uništenje. Zato se Gospod žestoko razgnevio na Izraelove sinove.
2Isus je poslao ljude iz Jerihona u Gaj, koji je blizu Vet-Avena, istočno od Vetilja, i rekao im je: „Idite i izvidite zemlju.” I ljudi su otišli i izvideli Gaj.
3Zatim su se vratili kod Isusa i rekli mu: „Neka ne ide ceo narod. Neka idu dve do tri hiljade ljudi i neka napadnu Gaj. Ne muči ceo narod da ide tamo, jer je tamo malo ljudi.”
4Tako je otišlo oko tri hiljade ljudi iz naroda, ali su morali da pobegnu pred ljudima iz Gaja.
5Ljudi iz Gaja su ubili trideset i šest ljudi, a ostale su gonili od gradskih vrata pa sve do Sivarima, i ubijali su ih i na nizbrdici. Zato se narodu srce počelo topiti od straha i izgubili su hrabrost kao da ju je voda odnela.
6Tada je Isus razderao svoje haljine i pao ničice na zemlju pred Gospodnjim kovčegom, i ostao tako do večeri, on i Izraelove starešine, i posipali su se prahom po glavi.
7Zatim Isus reče: „Jao Gospode, zašto si ovaj narod preveo preko Jordana? Zar zato da bi nas predao u ruke Amorejima da nas pobiju? Da smo barem ostali s one strane Jordana!
8Oprosti, Gospode, ali šta da kažem sada kad je Izrael okrenuo leđa bežeći pred svojim neprijateljima?
9Sada će Hananci i svi stanovnici ove zemlje čuti za to, pa će nas opkoliti i zatrće naše ime na zemlji. A šta ćeš ti učiniti za svoje veliko ime?”
10Gospod reče Isusu: „Ustani! Zašto si pao ničice?
11Izraelci su zgrešili i prestupili moj savez kojim sam ih obavezao. Uzeli su neke stvari koje su bile određene za uništenje, ukrali su ih i sakrili, i stavili ih među svoje stvari.
12Zato Izraelovi sinovi neće moći da se odupru svojim neprijateljima. Okrenuće leđa bežeći pred svojim neprijateljima jer su na sebe navukli osudu uništenja. Neću biti s vama dok iz svoje sredine ne uklonite ono što je bilo određeno za uništenje.
13Ustani! Posveti narod i reci im: ‘Sutra se posvetite, jer ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Ono što je bilo određeno za uništenje usred tebe je, Izraele. Nećete moći da se oduprete svojim neprijateljima dok iz svoje sredine ne uklonite ono što je bilo određeno za uništenje.
14Ujutru pristupite po svojim plemenima, a pleme koje Gospod izdvoji neka pristupi po svojim porodicama; i porodica koju Gospod izdvoji neka pristupi po svojim domovima; a iz doma koji Gospod izdvoji neka pristupe muškarci jedan po jedan.
15Onaj kod koga se nađe ono što je bilo određeno za uništenje neka se pogubi i spali vatrom, on i sve njegovo, zato što je prestupio Gospodnji savez i što je počinio sramno i bezumno delo u Izraelu.
16Tako je rano ujutru Isus ustao i zapovedio Izraelu da pristupi po svojim plemenima, i bilo je izdvojeno Judino pleme.
17Zatim je zapovedio da pristupe Judine porodice i bila je izdvojena Zarina porodica. Onda je zapovedio da iz Zarine porodice pristupe muškarci jedan po jedan, i bio je izdvojen Zavdija.
18Na kraju je zapovedio da iz njegovog doma pristupe muškarci, jedan po jedan, i bio je izdvojen Ahan, sin Harmije, sina Zavdije, Zarinog sina, iz Judinog plemena.
19Tada Isus reče Ahanu: „Sine moj, daj slavu Gospodu, Izraelovom Bogu, i priznaj mu sve. Reci mi, molim te, šta si učinio. Ne krij to od mene.”
20Ahan odgovori Isusu: „Zaista sam zgrešio Gospodu, Izraelovom Bogu. Evo šta sam učinio:
21Među oplenjenim stvarima video sam jedan lep, svečani ogrtač iz Senara, dvesta sikala srebra i zlatnu polugu tešku pedeset sikala. Poželeo sam da to imam i uzeo sam. Eno, sve je to sakriveno u zemlji usred mog šatora, a srebrni novac je ispod ogrtača.”
22Isus je odmah poslao ljude koji su otrčali u šator i gle, sve je bilo sakriveno u njegovom šatoru, a srebrni novac bio je ispod ogrtača.
23Oni su uzeli sve što je bilo usred šatora, odneli su to Isusu i svim Izraelovim sinovima i prostrli pred Gospoda.
24Isus i svi Izraelci uzeli su Ahana, Zarinog sina, a sa njim i srebro, svečani ogrtač i zlatnu polugu, njegove sinove, njegove kćeri, njegova goveda, njegove magarce, njegove ovce, njegov šator i sve što je bilo njegovo, pa su ih izveli u dolinu Ahor.
25Tada Isus reče: „Zašto si nam naneo nevolju? Gospod će danas tebi naneti nevolju.” Tada su ih svi Izraelci kamenovali, a zatim su ih spalili vatrom. Tako su ih zasuli kamenjem.
26Zatim su na njega nabacali veliku gomilu kamenja koja stoji sve do danas. Tako se Gospod odvratio od svog žestokog gneva. Zato se to mesto sve do danas zove dolina Ahor.