Knjiga Isusa NavinaInformacije o knjizi
Jošua
22
1Tada je Isus pozvao Ruvimovo pleme i Gadovo pleme i polovinu Manasijinog plemena,
2pa im je rekao: „Vi ste izvršili sve što vam je zapovedio Mojsije, Gospodnji sluga, i poslušali ste moj glas u svemu što sam vam zapovedio.
3Niste ostavili svoju braću za sve ovo dugo vreme do današnjeg dana i izvršili ste ono što ste bili dužni po zapovesti Gospoda, svog Boga.
4Sada je Gospod, vaš Bog, dao mir vašoj braći, kao što im je obećao. Zato se vi sada vratite i idite u svoje šatore u zemlju koju vam je Mojsije, Gospodnji sluga, dao s one strane Jordana.
5Ali savesno postupajte po zapovestima i zakonu koji vam je propisao Mojsije, Gospodnji sluga, tako što ćete voleti Gospoda, svog Boga, hoditi svim njegovim putevima, izvršavati njegove zapovesti, čvrsto se držati njega i služiti mu svim svojim srcem i svom svojom dušom.”
6Tako ih je Isus blagoslovio i otpustio, i oni su otišli u svoje šatore.
7Polovini Manasijinog plemena Mojsije je dao nasledstvo u Vasanu, dok je drugoj polovini Isus dao nasledstvo pored njihove braće zapadno od Jordana. Kad ih je Isus otpustio u njihove šatore, blagoslovio ih je,
8i rekao im: „Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i mnogobrojnom stokom, sa srebrom, zlatom, bakrom, gvožđem i mnogim haljinama. Podelite sa svojom braćom plen koji ste uzeli od svojih neprijatelja.”
9Zatim su Ruvimovi sinovi i Gadovi sinovi i polovina Manasijinog plemena krenuli i otišli od drugih Izraelovih sinova iz Siloma, koji se nalazi u hananskoj zemlji, i uputili se u galadsku zemlju, zemlju svog nasledstva koju su zauzeli, kao što im je Gospod zapovedio preko Mojsija.
10Kad su Ruvimovi sinovi i Gadovi sinovi i polovina Manasijinog plemena došli na područje Jordana u hananskoj zemlji, podigli su tamo pored Jordana jedan oltar koji je bio velik i veoma uočljiv.
11Posle nekog vremena, ostali Izraelovi sinovi čuli su kako se govori: „Gle, Ruvimovi sinovi i Gadovi sinovi i polovina Manasijinog plemena podigli su oltar na granici hananske zemlje na području Jordana, s one strane koja pripada Izraelovim sinovima.”
12Kad su Izraelovi sinovi to čuli, ceo zbor Izraelovih sinova sakupio se u Silomu da pođe u rat protiv njih.
13Tada su Izraelovi sinovi poslali Finesa, sina sveštenika Eleazara, u galadsku zemlju k Ruvimovim sinovima i Gadovim sinovima i polovini Manasijinog plemena.
14S njim su poslali i deset poglavara, po jednog poglavara otačkog doma iz svakog Izraelovog plemena, a svaki od njih bio je poglavar otačkog doma nad hiljadu Izraelaca.
15Oni su došli kod Ruvimovih sinova i Gadovih sinova i kod polovine Manasijinog plemena - u galadsku zemlju i rekli im:
16„Ovako kaže ceo Gospodnji zbor: ‘Zašto ste neverni Izraelovom Bogu i zašto ste se danas odvratili od Gospoda i podigli sebi oltar buneći se protiv Gospoda?
17Zar nam je malo fegorskog greha, od kog se ni do danas nismo očistili, mada je pomor došao na Gospodnji zbor?
18A vi se danas odvraćate od Gospoda. Ako se vi danas bunite protiv Gospoda, sutra će se on razgneviti na ceo izraelski zbor.
19Ako je zemlja koju ste dobili zaista nečista, pređite u zemlju koja pripada Gospodu, u kojoj se nalazi Gospodnji šator, pa se naselite među nama. Ali nemojte se buniti protiv Gospoda i ne činite od nas buntovnike podižući sebi drugi oltar osim oltara Gospoda, našeg Boga.
20Zar nije Ahan, Zarin sin, postupio neverno s onim što je bilo određeno za uništenje i zar nije gnev došao na ceo izraelski zbor? Zbog njegovog prestupa nije samo on poginuo’.”
21Tada su Ruvimovi sinovi i Gadovi sinovi i polovina Manasijinog plemena odgovorili poglavarima nad hiljadama Izraelaca:
22„Moćni Bog, Bog Gospod, on zna i Izrael neka zna. Ako smo to učinili da bismo se pobunili i bili neverni Gospodu, neka nas danas on ne poštedi.
23Ako smo sebi podigli oltar da bismo se odvratili od Gospoda i da bismo na njemu prinosili žrtve paljenice, prinose od žita i žrtve zajedništva, Gospod će to otkriti.
24Mi smo to učinili jer smo se brinuli zbog nečeg drugog. Ovako smo razmišljali: ‘Jednog dana vaši sinovi reći će našim sinovima: ‘Šta vi imate s Gospodom, Izraelovim Bogom?
25Gospod je između nas i vas, Ruvimovih i Gadovih sinova, postavio granicu, naime, Jordan. Vi nemate ništa s Gospodom.’ I tako bi vaši sinovi naveli naše sinove da više nemaju strah od Gospoda.
26Zato smo rekli: ‘Preduzmimo nešto i podignimo oltar, ali ne za žrtve paljenice niti za druge žrtve,
27nego neka taj oltar bude svedok nama i vama, i našim naraštajima posle nas da ćemo služiti Gospodu pred licem njegovim žrtvama paljenicama, žrtvama zajedništva i drugim žrtvama, da jednog dana vaši sinovi ne bi rekli našim sinovima: ‘Vi nemate ništa s Gospodom.’
28Zato smo rekli: ‘Ako biste tako nešto ikada rekli nama ili našim budućim naraštajima, mi bismo odgovorili: ‘Pogledajte ovaj oltar koji predstavlja Gospodnji oltar koji su naši očevi napravili, ali ne za žrtve paljenice niti za druge žrtve, već da bude svedok između nas i vas.’
29Nipošto se ne želimo buniti protiv Gospoda i odvratiti se danas od Gospoda gradeći još jedan oltar za žrtve paljenice, prinose od žita i druge žrtve, osim oltara Gospoda, našeg Boga, oltara koji je pred njegovim šatorom!”
30Kad su sveštenik Fines, poglavari zbora i poglavari nad hiljadama Izraelaca čuli te reči Ruvimovih sinova, Gadovih sinova i Manasijinih sinova, bilo im je drago što je tako.
31Zato je Fines, sin sveštenika Eleazara, rekao Ruvimovim sinovima, Gadovim sinovima i Manasijinim sinovima: „Danas smo se uverili da je Gospod među nama, jer niste bili neverni Gospodu. Izbavili ste Izraelove sinove iz Gospodnje ruke.”
32Tada su Fines, sin sveštenika Eleazara, i poglavari otišli od Ruvimovih sinova i Gadovih sinova iz galadske zemlje i vratili se u hanansku zemlju kod drugih Izraelovih sinova pa im preneli odgovor.
33Taj odgovor se dopao Izraelovim sinovima. Zato su Izraelovi sinovi blagoslovili Boga i više nisu govorili o tome da idu u rat protiv Ruvimovih sinova i Gadovih sinova da bi opustošili zemlju u kojoj su oni živeli.
34Ruvimovi sinovi i Gadovi sinovi rekli su za taj oltar: „On nam je svedok da je Gospod istiniti Bog.”