Knjiga Isusa NavinaInformacije o knjizi
Jošua
17
1Zatim je žrebom određeno područje za Manasijino pleme, jer je on bio Josifov prvenac. Mahir, Manasijin prvenac i Galadov otac, bio je ratnik i njemu su pripali Galad i Vasan.
2I ostali Manasijini sinovi dobili su žrebom svoje nasledstvo po svojim porodicama: Avijezerovi sinovi, Helekovi sinovi Azrilovi sinovi, Sihemovi sinovi, Eferovi sinovi i Semidini sinovi. To su sinovi Manasije, Josifovog sina, muški potomci po njihovim porodicama.
3Salpad, sin Efera, sina Galada, sina Mahira, Manasijinog sina, nije imao sinove već kćeri koje su se zvale: Mala, Nuja, Egla, Melhai Tersa.
4One su došle pred sveštenika Eleazara, pred Isusa, Navinovog sina, i pred poglavare, pa su im rekle: „Gospod je Mojsiju zapovedio da nam se da nasledstvo među našom braćom.” Isus im je po Gospodnjoj zapovesti dao nasledstvo među braćom njihovog oca.
5Manasiji je pripalo deset delova zemlje, osim galadske i vasanske zemlje, koje su s one strane Jordana,
6jer su i Manasijine kćeri dobile nasledstvo među njegovim sinovima, a galadska zemlja pripala je drugim Manasijinim sinovima.
7Manasijina granica išla je od Asira do Mihmete, koja je ispred Sihema, a zatim je skretala desno prema stanovnicima En-Tafuje.
8Zemlja oko Tafuje pripala je Manasiji, ali sama Tafuja na Manasijinoj granici pripala je Jefremovim sinovima.
9Ta granica se zatim spuštala do doline Kane, na jug prema dolini duž koje su se nalazili Jefremovi gradovi što su među Manasijinim gradovima. Manasijina granica išla je severno od doline, i izlazila na more.
10Zemlja južno od te doline pripadala je Jefremu, a severno od nje Manasiji. Granica im je bilo more. Na severu se Manasija graničio sa Asirom, a na istoku sa Isaharom.
11Unutar područja Isahara i Asira Manasiji su pripadali Vet-San i okolni gradovi, Ivleam i okolni gradovi, stanovnici Dora i okolni gradovi, stanovnici En-Dora i okolni gradovi, stanovnici Tanaha i okolni gradovi kao i stanovnici Megida i okolni gradovi, tri brdovita područja.
12Ali Manasijini sinovi nisu mogli da osvoje te gradove, tako da su Hananci ostali da žive u toj zemlji.
13Kad su Izraelovi sinovi ojačali, prisilili su Hanance na ropski rad, ali ih nisu sasvim oterali.
14Josifovi sinovi obratili su se Isusu: „Zašto si nam žrebom odredio samo jedno nasledstvo, samo jedan deo, kad smo mi mnogobrojan narod jer nas je Gospod sve do sad blagoslovio?”
15Isus im je odgovorio: „Kad ste mnogobrojan narod, idite u šumu i iskrčite sebi zemlju u kraju gde žive Ferezeji i Refaimi, jer vam je brdovito područje Jefrema tesno.”
16Tada su Josifovi sinovi odgovorili: „Nije nam dovoljno to brdovito područje, a svi Hananci koji žive u dolini imaju bojna kola s gvozdenim oštricama, kako oni koji su u Vet-Sanu i okolnim gradovima tako i oni koji su u jezraelskoj dolini.”
17Isus je tada rekao Josifovom domu, Jefremu i Manasiji: „Vi ste mnogobrojan narod i veoma ste snažni. Nije dovoljno da dobijete samo jedan deo,
18nego će vam pripasti i to brdovito područje. Posecite šumu na njemu i ono će predstavljati granicu vašeg područja. Oterajte Hanance premda imaju bojna kola s gvozdenim oštricama i premda su jaki.”