Knjiga Isusa NavinaInformacije o knjizi
Jošua
13
1Isus je ostario i zašao u godine. Tada mu je Gospod rekao: „Ti si ostario i zašao u godine, a još mnoge krajeve tek treba osvojiti.
2Ovo je zemlja koja je ostala; celo područje gde žive Filisteji i Gesureji
3(od rukavca Nila istočno od Egipta, pa sve do granice Akarona na severu, sve se to računalo kao područje koje pripada Hanancima); područje pet filistejskih savezničkih knezova, onih iz Gaze, Azota, Askalona, Gatar i Akarona, i područje Aveja;
4na jugu sva hananska zemlja i Meara, koja pripada Sidoncima, do Afeka, pa sve do amorejske granice;
5gevalska zemlja i sav Livan prema istoku, od Val-Gada u podnožju gore Ermon sve do granice Emata;
6zemlja svih koji žive u brdima, od Livana do Misrefota, područje Sidonaca. Ja ću ih oterati pred Izraelovim sinovima. Tu zemlju razdeli Izraelcima u nasledstvo, kao što sam ti zapovedio.
7Razdeli sada tu zemlju u nasledstvo na devet plemena i polovini Manasijinog plemena.”
8Druga polovina Manasijinog plemena, Ruvimovo pleme i Gadovo pleme dobili su svoje nasledstvo koje im je Mojsije dao istočno od Jordana, upravo onako kako im ga je dao Mojsije, Gospodnji sluga:
9od Aroira, koji se nalazi uz dolinu Arnon, zatim grad koji je usred te doline i svu medevsku visoravan do Devona;
10sve gradove amorejskog cara Siona koji je vladao u Esevonu, sve do granice Amonovih sinova;
11Galad i zemlju Gesureja i Mahateja, svu goru Ermon i sav Vasan do Salhe;
12celo carstvo vasanskog cara Oga koji je vladao u Astarotu i u Edrainu i koji je ostao poslednji od Refaima. Te careve Mojsije je porazio i oterao.
13Ali Izraelovi sinovi nisu oterali Gesureje i Mahateje, pa tako stanovnici Gesura i Mahata sve do danas žive među Izraelovim sinovima.
14Jedino Levijevom plemenu nije dao nasledstvo. Njihovo nasledstvo su žrtve koje se spaljuju pred Gospodom, Izraelovim Bogom, kao što im je i obećao.
15Tako je Mojsije dao nasledstvo plemenu Ruvimovih sinova po njihovim porodicama.
16Oni su dobili područje od Aroira, koji se nalazi uz dolinu Arnon, zatim grad koji je usred te doline i svu medevsku visoravan;
17Esevon i okolne gradove koji su na visoravni: Devon, Vamot-Val, Vet-Val-Meon,
18Jasu, Kedimot, Mifat,
19Kirijatajim, Sivmu, Zaret-Sar na gori iznad doline,
20Vet-Fegor, obronke Fazge, Vet-Jesimot,
21sve gradove na toj visoravni i celo carstvo amorejskog cara Siona koji je vladao u Esevonu i kog je Mojsije porazio, kao i madijanske poglavare Evina, Rekema, Sura, Ora i Revu, Sionove knezove koji su živeli u toj zemlji.
22Među onima koje su Izraelovi sinovi pobili mačem bio je i gatar Valam, Veorov sin.
23Granica Ruvimovih sinova bio je Jordan. To područje je bilo nasledstvo Ruvimovih sinova po njihovim porodicama i to su njihovi gradovi s okolnim mestima.
24Mojsije je dao nasledstvo i Gadovom plemenu, Gadovim sinovima po njihovim porodicama.
25Oni su dobili ovo područje: Jazir, sve gradove u Galadu, polovinu zemlje Amonovih sinova sve do Aroira, koji je u pravcu Rave;
26područje od Esevona do Ramot-Mispe i Vetonima, i od Mahanaima do davirske granice;
27a u dolini Vet-Aran, Vet-Nimru, Sokot i Safon, ostali deo carstva Siona, esevonskog cara. Jordan je bio granica tog područja sve do kraja Hinerotskog mora. Granica je bila istočna strana Jordana.
28To je nasledstvo Gadovih sinova po njihovim porodicama i to su njihovi gradovi s okolnim mestima.
29Mojsije je dao nasledstvo i polovini Manasijinog plemena, polovini plemena Manasijinih sinova po njihovim porodicama.
30Oni su dobili područje od Mahanaima, sav Vasan, celo carstvo vasanskog cara Oga, sva Jairova sela u Vasanu u kojima su ljudi živeli pod šatorima, šezdeset gradova.
31Polovina Galada i Astarot i Edrain, gradovi Ogovog carstva u Vasanu, pripali su sinovima Manasijinog sina Mahira, i to polovini Mahirovih sinova po njihovim porodicama.
32To im je Mojsije predao u nasledstvo kad su bili u pustim ravnicama Moava, istočno od Jordana, prema Jerihonu.
33Levijevom plemenu Mojsije nije dao nasledstvo. Njihovo je nasledstvo Gospod, Izraelov Bog, kao što im je i obećao.