Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
6
1U godini smrti cara Ozije, video sam Gospoda kako sedi na visokom i uzvišenom prestolu, a skutovi njegove haljine ispunjavali su hram.
2Iznad njega su stajali serafimi. Svaki je imao šest krila. Sa dva je pokrivao svoje lice, sa dva je pokrivao svoje noge, a sa dva je leteo.
3I govorili su jedan drugom: ‘Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama! Sva je zemlja puna njegove slave.’
4Pragovi na vratima zatresli su se od glasa onih koji su klicali, a dom se napunio dimom.
5A ja sam rekao: ‘Teško meni! Poginuću, jer sam čovek nečistih usana i živim među narodom nečistih usana, a oči su moje videle Cara, Gospoda nad vojskama!’
6Tada je jedan od serafima doleteo do mene, držeći u ruci komad užarenog ugljevlja koji je kleštima uzeo sa oltara.
7Zatim mi je dotakao usta i rekao: ‘Evo, ovo je dotaklo tvoje usne, pa je tvoj prestup uklonjen i tvoj greh je očišćen.’
8I čuo sam Gospodnji glas kako kaže: ‘Koga ću poslati? Ko će za nas ići?’ A ja sam odgovorio: ‘Evo mene, mene pošalji.’
9Na to je on rekao: ‘Idi, i reci tom narodu: ‘Čujete ono što vam uvek iznova govorim, ali ne razumete, gledate ono što vam uvek iznova pokazujem, ali ništa ne shvatate.’
10Učini da srce tog naroda bude neprijemčivo, da im uši budu neosetljive, zatvori im oči, da očima ne vide i ušima ne čuju, da srcem ne razumeju i da se ne obrate i ne ozdrave.’
11Tada sam upitao: ‘Dokle, Gospode?’ A on mi je odgovorio: ‘Dok se gradovi ne pretvore u ruševine i ne ostanu bez stanovnika, dok kuće ne ostanu bez ljudi i dok se zemlja ne pretvori u pustoš,
12dok Gospod ne protera ljude daleko i dok usred zemlje ne bude velika pustoš.
13U zemlji će ostati deseti deo ljudi, ali će ipak biti spaljena, kao veliko drvo i kao ogromno stablo od kog samo panj ostane kad se poseče. Taj panj biće sveto seme’.”