Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
49
1Čujte me, ostrva, slušajte, daleki narodi. Gospod me je pozvao dok sam bio u majčinoj utrobi. Pre nego što me je majka rodila, spomenuo je moje ime.
2Učinio je da moja usta budu kao oštar mač. Zaklonio me je u senci svoje ruke. Učinio je da budem naoštrena strela. Sakrio me je među svojim strelama.
3I rekao mi je: ‘Ti si moj sluga, Izraele, na tebi ću pokazati svoju lepotu.’
4A ja sam rekao: ‘Uzalud sam se trudio. Nizašta i u prazno trošio sam svoju snagu. Gospod je taj koji mi sudi, i Bog je taj koji mi daje platu.’
5A sada mi Gospod, onaj koji me je još u majčinoj utrobi oblikovao da mu budem sluga, govori da mu dovedem nazad Jakova, da bi se Izrael skupio k njemu. Ja ću se proslaviti u Gospodnjim očima, moj Bog biće moja snaga.
6Rekao je: ‘Nije malo to što si moj sluga koji će podići Jakovljeva plemena i dovesti nazad sačuvane Izraelove sinove. Postavio sam te i za svetlost narodima, da moje spasenje dopre do kraja zemlje.’
7Ovako Gospod, Izraelov Otkupitelj, Sveti Bog njegov, kaže onome koga duboko preziru, koji je odvratan narodu i koji je sluga vladarima: ‘Zbog onoga što će videti, ustaće carevi i knezovi, i pokloniće se, zbog Gospoda, koji je veran, zbog Svetog Boga Izraelovog, koji te je izabrao.’
8Ovako kaže Gospod: ‘U vreme svoje milosti uslišio sam te, u dan spasenja pomogao sam ti. Čuvao sam te da bih te postavio za savez narodu, da se obnovi zemlja, da se ponovo podele opustela nasledstva,
9da se zatvorenicima kaže: ‘Izađite!’, a onima koji su u tami: ‘Pokažite se!’ Oni će pored puteva pašu nalaziti, i pašnjaci će im biti na svim utabanim stazama.
10Neće biti ni gladni ni žedni, neće ih mučiti žega ni sunce, jer će ih voditi onaj koji ima milosti prema njima, on će ih voditi na izvore vode.
11Sve svoje gore pretvoriću u puteve, i puteve ću svoje izdignuti.
12Gle, jedni će doći izdaleka, jedni sa severa i sa zapada, a jedni iz zemlje Sinim.
13Kličite nebesa, raduj se zemljo. Veselite se, gore, i kličite radosno. Jer je Gospod utešio svoj narod, smilovao se svojim nevoljnicima.
14Sion je govorio: ‘Gospod me je ostavio, Gospod me je zaboravio.’
15Može li žena zaboraviti dete koje je dojila i ne smilovati se sinu utrobe svoje? A ako bi ga ona i zaboravila, ja tebe neću zaboraviti.
16Gle, urezao sam te na svojim dlanovima. Tvoje su mi zidine stalno pred očima.
17Žure se tvoji sinovi. Oni koji te ruše i pustoše otići će od tebe.
18Podigni oči i pogledaj unaokolo. Svi su se oni skupili i dolaze k tebi. ‘Tako ja bio živ’, govori Gospod, ‘svima ćeš se njima okititi kao nakitom i ukrasićeš se njima kao nevesta.
19Iako su tvoja naselja opljačkana i opustošena, i iako ti je zemlja u ruševinama, u tebi je već sada toliko stanovnika da je pretesno za stanovanje jer su daleko oni koji su te proždirali
20a ipak će sve više sinova dolaziti k tebi, koja si bila bez dece i na tvoje će uši govoriti: ‘Tesno nam je ovo mesto. Pomerite se da se i mi nastanimo.’
21A ti ćeš reći u svom srcu: ‘Ko je njihov otac? Jer ja sam žena bez dece i neplodna, prognana i zatvorena. Ko ih je podigao? Eto, ostala sam sama, a gde su oni bili?’
22Ovako kaže Gospod: ‘Evo, podignuću narodima svoju ruku, podignuću narodima svoj znak za zbor. I doneće tvoje sinove u naručju, na ramenima će nositi tvoje kćeri.
23Carevi će biti tvoji hranitelji, a njihove kneginje biće ti dadilje. Klanjaće ti se licem do zemlje i lizaće prašinu s tvojih nogu. Tada ćeš znati da sam ja Gospod i da se neće postideti oni koji se u mene uzdaju.’
24Mogu li se od silnika oteti oni koje je on oteo, mogu li zarobljenici pobeći od tlačitelja?
25Ali ovako kaže Gospod: ‘Od silnika će se oteti njegovi zarobljenici, pobeći će od nasilnika oni koje je oteo. Ja ću se suprotstaviti onome ko se tebi suprotstavlja, i ja ću tvoje sinove spasti.
26Učiniću da oni koji te muče jedu svoje meso i da se svojom krvlju opijaju kao vinom. Tada će svi ljudi znati da sam ja, Gospod, tvoj Spasitelj i tvoj Otkupitelj, Jakovljev Silni Bog’.”