Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
40
1„Tešite, tešite moj narod”, govori vaš Bog.
2„Utešno govorite srcu Jerusalima i vičite mu da je prošlo vreme njegovog robovanja, da je platio cenu svog prestupa, jer je iz Gospodnje ruke primio punu meru za sve svoje grehe.
3Slušajte! Neko viče u pustinji: ‘Raščistite put Gospodu! Poravnajte kroz pustu zemlju stazu našem Bogu!
4Neka se podigne svaka dolina, neka se spusti svaka gora i svako brdo! Brežuljkast kraj neka postane ravan, neravan kraj neka se pretvori u ravnicu!
5Tada će se otkriti slava Gospodnja i svi će je ljudi videti, jer su to reči iz Gospodnjih usta.
6Slušaj! Neko govori: ‘Viči!’ A drugi kaže: ‘Šta da vičem?’ ‘Svi su ljudi trava, i sva je dobrota njihova kao cvet u polju.
7Trava se osuši i cvet uvene kad Gospod svojim dahom dune na njih. Ljudi su zaista kao trava.
8Trava se osuši i cvet uvene, ali reč našeg Boga ostaje doveka.’
9Popni se na visoku goru, ti koja nosiš dobru vest Sionu. Poviči iz sveg glasa, ti koja nosiš dobru vest Jerusalimu. Poviči, ne boj se. Reci Judinim gradovima: ‘Evo vašeg Boga.’
10Gle, Gospod će doći kao silan junak, njegova će mišica za njega vladati. Gle, kod njega je nagrada, pred njim je plata.
11Kao pastir on će pasti svoje stado. Svojom rukom skupiće jaganjce, u nedrima će ih nositi. Dojilice će brižno voditi.
12Ko je šakom vodu izmerio, nebesa pedljem premerio i zemaljskom prahu meru odredio? Ko je na merilima gore izmerio i na vagi bregove?
13Ko je Gospodnji Duh izmerio? Ko ga kao savetnik može nečemu poučiti?
14Ko ga je savetovao i poučio? Ko ga uči putu pravednosti ili mu pruža znanje ili ga upućuje na put razboritosti?
15Gle, narodi su njemu kao kap iz vedra, kao prašina na vagi. Gle, on podiže ostrva kao sitnu prašinu.
16Ni Livan nije dovoljan za vatru, njegove divlje životinje nisu dovoljne za žrtvu paljenicu.
17Svi su narodi pred njim kao da i ne postoje, za njega su kao ništa, ništavilo.
18S kim ćete uporediti Boga i kakav ćete lik njemu sličan naći?
19Zanatlija lije lik, zlatar ga oblaže zlatom i kuje srebrne lančiće.
20Čovek bira za prinos neko drvo, drvo koje nije trulo, pa traži veštog tesara da mu načini rezan lik koji se neće pomerati.
21Zar ne znate? Zar ne čujete? Zar vam nije rečeno od početka? Zar niste razumeli još kad su bili položeni temelji zemlje?
22On boravi nad krugom zemaljskim, čiji su mu stanovnici kao skakavci. On razastire nebesa kao veo, razapinje ih kao šator za stanovanje.
23On vladare pretvara u ništa, sudije zemaljske u ništavilo.
24Kao da nisu posađeni, kao da nisu posejani, i kao da njihovo stablo nije pustilo koren u zemlji. Čim neko dune na njih, oni se sasuše, i olujni vetar ih raznosi kao strnjiku.
25„S kim ćete me uporediti, i ko mi je ravan?”, kaže Sveti.
26Podignite oči i gledajte! Ko je sve to stvorio? Onaj koji vojsku njihovu izvodi na broj, i sve ih po imenu zove. Zbog njegove ogromne moći i velike sile ne izostaje nijedno.
27„Zašto kažeš, Jakove, zašto govoriš, Izraele: ‘Moj put je skriven od Gospoda, moj Bog ne mari za pravdu koja mi pripada’?
28Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Gospod, Stvoritelj svih krajeva zemaljskih, večan je Bog. On se ne umara i ne posustaje. Razum je njegov nedokučiv.
29On umornom snagu vraća, nejakom veliku snagu daje.
30Deca se umaraju i posustaju, mladići posrću,
31ali oni koji se u Gospoda uzdaju dobijaju novu snagu. Podižu se na krilima kao orlovi. Trče i ne posustaju, hodaju i ne umaraju se.”