Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
33
1Teško tebi koji pustošiš, a tebe ne pustoše, i koji činiš izdaju, a tebi se ne čini izdaja! Čim prestaneš da pustošiš, ti ćeš biti opustošen. Čim prestaneš da činiš izdaju, tebe će drugi izdati.
2Gospode, smiluj nam se. U tebe se uzdamo. Budi naša mišica svako jutro, naše spasenje u vreme nevolje.
3Kad se čuje vika, narodi beže. Kad ustaneš, narodi se rasprše.
4Kao što gusenice kupe svoj plen, tako će se vaš plen pokupiti, i kao što jato skakavaca navali na čoveka, tako će neprijatelji navaliti na vaš plen.
5Gospod će se uzvisiti, jer prebiva na visini. Ispuniće Sion pravdom i pravednošću.
6Pouzdanje u tvoja vremena pokazaće se bogatstvom spasenja - mudrost, znanje i strah od Gospoda. To je pravo blago za onoga ko to ima.
7Gle, njihovi junaci viču na ulici, glasnici mira gorko plaču.
8Putevi su opusteli, na njima više nema putnika. Neprijatelj je raskinuo savez, prezreo gradove, nema obzira prema smrtnom čoveku.
9Zemlja tuguje i vene. Livan je posramljen i suši se. Saron je kao pustinja, na Vasanu i Karmilu opalo je lišće.”
10„Sada ću ustati”, kaže Gospod, „sada ću se uzvisiti, sada ću se podići.
11Začeli ste suvu travu, rodićete strnjiku. Vaša buntovnost proždreće vas kao vatra.
12Narodima će biti kao da su spaljeni u kreču. Kao posečeno trnje, goreće u vatri.
13Čujte, vi koji ste daleko, šta ću učiniti! Vi koji ste blizu, poznajte moju moć.
14Na Sionu strahuju grešnici, drhtanje obuzima otpadnike, pa govore: ‘Ko će od nas opstati pred vatrom koja proždire? Ko će od nas opstati pred večnim plamenom?’
15Onaj koji uvek postupa pravedno i govori ono što je pravo, koji odbacuje nepravedni dobitak stečen na prevaru, koji otresa ruke da ne primi mito, koji zatvara uši da ne sluša o krvoproliću, koji zatvara oči da ne gleda zlo,
16on će prebivati na visinama, njegova sigurna tvrđava biće na visokoj steni i na nepristupačnom mestu. Hleb će dobijati, voda mu neće nedostajati.
17Tvoje oči gledaće cara u njegovoj lepoti, videće daleku zemlju.
18Tvoje će se srce sećati straha i tiho će govoriti: ‘Gde je pisar? Gde je onaj što predaje danak? Gde je onaj što broji kule?’
19Nećeš više videti drzak narod, narod koji govori nerazumljivim jezikom, mucavim jezikom koji ne razumeš.
20Gledaj Sion, grad naših svečanosti! Tvoje oči videće Jerusalim, sigurno prebivalište, šator koji se neće prenositi. Njegovi se klinovi nikad neće vaditi, nijedno njegovo uže neće se pokidati.
21Jer će nas na tom mestu Gospod, Bog Veliki, štititi poput reka i širokih kanala. Po njima neće ploviti neprijateljske lađe niti će prolaziti veliki brodovi.
22Jer Gospod je naš Sudija, Gospod je naš Zakonodavac, Gospod je naš Car; on će nas spasti.
23Neprijateljska će uža popustiti, pa svoj jarbol neće uspravno držati niti će jedro razapeti. Tada će se razdeliti veliki plen. Hromi će uzeti veliki plen.
24Niko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam.’ Narodu koji tamo živi oprostiće se prestupi.”