Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
2
1Ovo je vizija koju je Isaija, Amosov sin, imao o Judi i Jerusalimu:
2„U poslednjim danima gora Gospodnjeg doma biće utvrđena iznad gorskih vrhova i uzdizaće se iznad bregova, i k njoj će se sticati svi narodi.
3Mnogi će narodi ići i govoriće: ‘Dođite! Pođimo na Gospodnju goru, u dom Jakovljevog Boga! On će nas poučavati svojim putevima, i hodićemo njegovim stazama. Jer će sa Siona doći zakon i Gospodnja reč iz Jerusalima.
4On će suditi narodima i ispraviće stvari među mnogim narodima. Oni će prekovati svoje mačeve u raonike i svoja koplja u srpove. Neće više narod podizati mač na narod niti će se više učiti ratovanju.
5Dođi, Jakovljev dome, da hodimo u Gospodnjoj svetlosti.
6Ti si ostavio svoj narod, Jakovljev dom, jer je pun onoga što sa istoka dolazi, i bavi se magijom kao i Filisteji, i mnogo je tuđinske dece među njima.
7U njihovoj zemlji ima mnogo srebra i zlata, i nema kraja njihovom blagu. U njihovoj zemlji ima mnogo konja i nebrojeno mnogo kola.
8U njihovoj zemlji ima mnogo bezvrednih bogova. Klanjaju se onome što je čovek svojim rukama napravio, onome što su prsti čovekovi načinili.
9Ponižava se zemaljski čovek, omalovažava se čovek. To im ne možeš oprostiti.
10Uđi među stene i sakrij se u prašinu u strahu od Gospoda i njegove veličanstvene uzvišenosti.
11Poniziće se ohole oči zemaljskog čoveka, ljudski ponos biće ponižen. Tog dana samo će se Gospod uzvisiti.
12Jer to je dan Gospoda nad vojskama. Dolazi na sve koji sebe uzvisuju, na sve ponosne, na sve koji su uzvišeni i sve koji su ubogi,
13na sve ponosne i visoke livanske kedrove i na sva velika stabla sa Vasana,
14na sve visoke gore i na sve uzdignute bregove,
15na sve visoke kule i na sve utvrđene zidine,
16na sve tarsiske brodove i na sve skupocene lađe.
17Oholost zemaljskog čoveka biće ponižena, ljudski ponos biće ponižen. Tog dana samo će se Gospod uzvisiti.
18Potpuno će nestati bezvrednih bogova.
19Ljudi će ulaziti u pećine u stenama i u rupe u zemlji zbog straha od Gospoda i od njegove veličanstvene uzvišenosti, kada on ustane i kada zemlja pred njim zadrhti.
20Tog dana će zemaljski čovek rovčicama i slepim miševima baciti svoje bezvredne srebrne bogove i ništavne zlatne bogove koji su za njega načinjeni da bi im se klanjao,
21i ulaziće u šupljine u stenama i u pukotine u liticama, zbog straha od Gospoda i od njegove veličanstvene uzvišenosti, kad on ustane i kad zemlja pred njim zadrhti.
22Zato se ne uzdajte u zemaljskog čoveka kome je dah u nozdrvama, jer šta je on da biste računali na njega?