Knjiga proroka IsaijeInformacije o knjizi
Ješajahu
14
1Jer Gospod će se smilovati Jakovu i opet će izabrati Izrael. Daće im da u svojoj zemlji počivaju, a stranci će im se pridružiti i priključiće se Jakovljevom domu.
2Narodi će ih uzeti i dovesti na njihovo mesto, a Izraelov dom uzeće ih u nasledstvo u Gospodnjoj zemlji kao sluge i sluškinje. Porobiće one koji su njih porobili i biće gospodari nad onima koji su ih terali da rade.
3Tog dana, kad ti Gospod bude dao da počineš od svog bola, od svog nemira i od teškog ropstva kojim si bio pritisnut,
4izgovorićeš ovu priču o caru Vavilona: ‘Nema više onoga koji je druge terao da rade, nema više tlačenja!
5Gospod je slomio štap zlih, vladalačku palicu,
6onoga koji je bez prestanka u jarosti udarao narode, koji je u gnevu pokoravao narode nemilice ih progoneći.’
7Cela je zemlja počinula, smirila se. Ljudi se vesele i kliču od radosti.
8Stabla smreke i livanski kedrovi raduju se kad vide šta ti se desilo, i govore: ‘Otkako si pao, drvoseče nas više ne seku.
9Grob se dole zbog tebe uskolebao, očekujući da u njega dođeš. Zbog tebe je probudio nemoćne mrtvace, sve zemaljske vođe koje su bile poput jaraca. Careve svih naroda digao je s njihovih prestola.
10Svi oni progovaraju i govore ti: ‘Zar si i ti postao nemoćan kao i mi? Zar si se izjednačio s nama?
11U grob je bačen tvoj ponos, zvuk tvojih žičanih instrumenata. Ispod tebe su crvi prostrti kao postelja, crvi su ti pokrivač.
12S neba si pao, Svetlonošo, zorin sine! Na zemlju si oboren, ti što si gazio narode!
13Ti si govorio u svom srcu: ‘Do nebesa ću se podići. Iznad Božjih zvezda podići ću svoj presto i sešću na zbornu goru na krajnjem severu.
14Podići ću se iznad oblaka. Izjednačiću se sa Svevišnjim.’
15Ali u grob bićeš bačen, u najdublju jamu.
16Oni koji te vide posmatraće te i razmišljaće o tebi govoreći: ‘Je li to onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva,
17koji je plodno tlo pretvarao u pustinju i razarao gradove, koji svoje zatvorenike nije otpuštao kući?’
18Carevi svih drugih naroda počivaju u slavi, svaki u svom grobu.
19A ti si odbačen, ni groba nemaš, kao prezrena mladica, pokriven pobijenim ljudima koji su mačem probodeni i bačeni u kamenu jamu, kao izgažen leš.
20Nećeš im se pridružiti u grobu, jer si svoju zemlju upropastio, svoj si narod pobio. Potomcima zlikovaca nikad se više ime neće spominjati.
21Pripremite panj na kome će njegovi sinovi biti poklani zbog prestupa njihovih praočeva, da se ne podignu i ne osvoje zemlju i da svojim gradovima ne prekriju lice sveta.’
22‘Ustaću na njih’, govori Gospod nad vojskama. ‘Zatrću Vavilonu ime i ostatak, porod i potomstvo’, govori Gospod.
23‘Učiniću ga prebivalištem bodljikavih prasadi i močvarom, pomešću ga metlom uništenja’, govori Gospod nad vojskama.
24Gospod nad vojskama se zakleo: ‘Zaista, kako sam zamislio, tako će i biti, što sam odlučio, to će se i ostvariti,
25da bih slomio Asirca u svojoj zemlji i zgazio ga na svojim gorama, da bi se njegov jaram skinuo s mog naroda i da bi se njegovo breme skinulo s njihovih leđa.
26To je odluka koja je doneta protiv cele zemlje, to je ruka koja se podigla na sve narode.
27Jer je Gospod nad vojskama doneo odluku, i ko je može poništiti? Njegova se ruka podigla, i ko je može odvratiti?”
28Te godine kad je umro car Ahaz izrečena je ova objava:
29„Neka se niko u tebi, zemljo filistejska, ne raduje što je slomljena palica onoga koji te je udarao. Jer će iz zmijskog korena izaći otrovnica, plod će njegov biti ljuta hitra zmija.
30Prvenci ubogih imaće hranu, siromašni će mirno počivati. Glađu ću usmrtiti tvoj koren, a što ostane od tebe, biće pobijeno.
31Gorko plačite, vrata! Jadikuj, grade! Neka u tebi, zemljo filistejska, svi klonu duhom! Jer sa severa dim dolazi, i niko ne zaostaje u neprijateljskim četama.
32Šta će se odgovoriti glasnicima naroda? Da je Gospod položio temelj Sionu, i u njemu će nevoljnici iz njegovog naroda naći utočište.”