Dela apostolskaInformacije o knjizi
13
1U skupštini u Antiohiji proroci i učitelji bili su: Varnava, Simeon zvani Niger, Lukije Kirenac, Manain, koji se školovao s tetrarhom Irodom, i Savle.
2Dok su jednom obavljali službu Gospodu i postili, Sveti Duh je rekao: „Odvojte mi Varnavu i Savla za delo na koje sam ih pozvao.”
3Nakon što su postili i molili se, položili su ruke na njih i otpustili ih.
4Tako su oni, koje je poslao Sveti Duh, otišli u Seleukiju, a odande otplovili na Kipar.
5Kad su došli u Salaminu, počeli su da objavljuju Božju reč u judejskim sinagogama. Imali su i Jovana kao pomoćnika.
6Kad su prošli celo ostrvo sve do Pafa, naišli su na jednog vračara, lažnog proroka, Judejca zvanog Varisus,
7koji je bio s prokonzulom Sergijem Pavlom, razboritim čovekom. On je k sebi pozvao Varnavu i Savla i zamolio ih da mu prenesu Božju reč.
8Ali Elima, vračar (to je, naime, značenje njegovog imena), suprotstavio im se, nastojeći da prokonzula odvrati od vere.
9A Savle, koji se zove i Pavle, ispunio se Svetim Duhom i oštro ga pogledao
10pa rekao: „Sine Đavolji, pun svakojake prevare i pakosti, neprijatelju svake pravednosti, zar nećeš prestati da iskrivljuješ prave Gospodnje puteve?
11I zato, Gospodnja ruka dolazi na tebe, i oslepećeš i neko vreme nećeš videti sunca.” I odmah je na njega pala gusta magla i tama, pa je hodao naokolo tražeći ljude da ga vode za ruku.
12Tada je prokonzul, videvši šta se dogodilo, prihvatio Gospoda, jer je bio zadivljen Gospodnjim učenjem.
13A Pavle i oni koji su bili s njim otplovili su iz Pafa i stigli u Pergu u Pamfiliji. Ali Jovan ih je napustio i vratio se u Jerusalim.
14Iz Perge su krenuli dalje i došli u Antiohiju u Pisidiji. Na Šabatni dan ušli su u sinagogu i seli.
15Posle javnog čitanja Zakona i Proroka, starešine sinagoge poslali su po njih, govoreći: „Ljudi, braćo, ako imate koju reč ohrabrenja za narod, recite!”
16Na to je Pavle ustao, dao znak rukom i rekao: „Ljudi, Izraelci i vi ostali koji se bojite Boga, čujte!
17Bog ovog naroda, Izraela, izabrao je naše praočeve i uzvisio naš narod dok su bili došljaci u egipatskoj zemlji, pa ih je podignutom rukom izveo iz nje.
18I oko četrdeset godina podnosio ih je u pustinji.
19Kad je uništio sedam naroda u zemlji Hanan, razdelio je žrebom njihovu zemlju.
20Sve se to desilo za oko četristo pedeset godina. Posle toga im je dao sudije do proroka Samuila.
21A tada su zatražili cara i Bog im je na četrdeset godina dao Saula, Kisovog sina, čoveka iz Venijaminovog plemena.
22Kad je njega svrgnuo, za cara im je podigao Davida, za koga je posvedočio: ‘Našao sam Davida, Jesejevog sina, čoveka po svom srcu, koji će učiniti sve što želim.’
23Iz njegovog potomstva Bog je prema svom obećanju doveo Izraelu spasitelja, Isusa.
24Pre njegovog dolaska, Jovan je propovedao celom izraelskom narodu da treba da se krste u znak pokajanja.
25A kad je Jovan bio pri kraju svoje službe, govorio je: ‘Šta mislite, ko sam ja? Ja nisam onaj za koga me smatrate. Ali, za mnom dolazi onaj kome ja nisam dostojan ni sandale na nogama odvezati.’
26Ljudi, braćo, sinovi Avramove loze i vi ostali koji se bojite Boga, nama je upućena ta reč o spasenju.
27Jer stanovnici Jerusalima i njihovi poglavari nisu ga prepoznali, nego su svojom presudom ispunili ono što su govorili Proroci, a što se naglas čita svakog Šabata.
28Premda nisu našli ništa čime bi zaslužio smrt, tražili su od Pilata da ga pogubi.
29A kad su izvršili sve što je bilo napisano o njemu, skinuli su ga sa drveta i položili u grob.
30Ali Bog ga je podigao iz mrtvih,
31i on se mnogo dana pojavljivao onima koji su s njim otišli iz Galileje u Jerusalim, a koji su sada njegovi svedoci pred narodom.
32I mi sad vama objavljujemo dobru vest o obećanju datom našim praočevima,
33da ga je Bog u potpunosti ispunio nama, njihovoj deci, time što je vaskrsnuo Isusa, kao što je napisano u drugom psalmu: ‘Ti si moj sin, ja sam ti danas postao Otac.’
34A da ga je vaskrsnuo iz mrtvih tako da se više neće vratiti u raspadljivost, Bog je ukazao rekavši: ‘Pokazaću vam milost koju sam obećao Davidu.’
35Zato i u jednom drugom psalmu kaže: ‘Nećeš dozvoliti da tvoj sluga verni raspadanje vidi.’
36Ali David je u svom naraštaju služio Božjoj volji, pa je umro i položili su ga kod njegovih praočeva i on je video raspadanje.
37A onaj koga je Bog vaskrsnuo nije video raspadanje.
38Zato znajte, braćo, da vam se preko njega objavljuje oproštenje greha,
39i da je po njemu svako ko veruje proglašen nedužnim od svega od čega po Mojsijevom zakonu niste mogli biti proglašeni nedužnima.
40Zato pazite da na vas ne dođe ono što je rečeno u Prorocima:
41‘Gledajte, vi koji prezirete! Čudite se i nestanite! Jer u vaše dane izvršavam delo u koje ne biste poverovali ni da vam neko sve o njemu ispriča’.”
42A kad su izlazili, narod ih je molio da im o tome govore i idućeg Šabata.
43Kad se skup u sinagogi razišao, mnogi Judejci i bogobojazni prozeliti pošli su za Pavlom i Varnavom, koji su ih u razgovoru podsticali da ostanu dostojni Božje blagodati.
44Sledećeg Šabata okupio se skoro ceo grad da čuje Gospodnju reč.
45A kad su Judejci ugledali mnoštvo, ispunjeni ljubomorom počeli su da huleći protivreče onom što je Pavle govorio.
46Na to su im Pavle i Varnava odvažno rekli: „Trebalo je najpre vi da čujete Božju reč. Ali pošto je vi odbacujete i ne smatrate sebe vrednim večnog života, zato odlazimo neznabošcima.
47Jer ovako nam je Gospod zapovedio: ‘Postavio sam te da budeš svetlost narodima, da budeš spasenje do kraja zemlje’.”
48Kad su to čuli ljudi iz drugih naroda, obradovali su se i počeli slaviti Gospodnju reč. I svi koji su ispravno gledali na večni život postali su vernici.
49A Gospodnja reč se sve više širila po tom kraju.
50Ali Judejci su pobunili pobožne ugledne žene i vodeće ljude tog grada, pa su oni pokrenuli progonstvo protiv Pavla i Varnave i izbacili ih svog kraja.
51Tada su oni otresli prašinu sa svojih nogu, kao svedočanstvo protiv njih, i otišli u Ikoniju.
52A učenici su bili puni radosti i Svetog Duha.