Knjiga proroka DanilaInformacije o knjizi
Daniel
4
1„Car Navuhodonosor svim narodima, plemenima i jezicima koji žive po svoj zemlji: Neka vam se umnoži mir!
2Našao sam za dobro da objavim znakove i čuda koja je Svevišnji Bog učinio na meni.
3Kako su samo veliki njegovi znakovi i kako su moćna njegova čuda! Carstvo je njegovo carstvo večno, i vlast je njegova iz naraštaja u naraštaj.
4Ja, Navuhodonosor, živeo sam spokojno u svom domu i srećno u svom dvoru.
5Tada sam usnio san koji me je uplašio. Viđenja koja sam imao na svojoj postelji i vizije koje su mi prolazile glavom ispunile su me strahom.
6Zato sam izdao naredbu da se pred mene dovedu svi vavilonski mudraci, da mi kažu šta znači taj san.
7Tada su došli sveštenici koji se bave magijom, oni koji prizivaju duhove, Haldejci i astrolozi. Ispričao sam im san, ali nisu mogli da mi kažu šta on znači.
8Na kraju je pred mene došao Danilo, koji se zove Valtasar, po imenu mog boga i u kome je duh svetih bogova, i ja sam mu ispričao san:
9‘Valtasare, ti si poglavar mudraca i dobro znam da je u tebi duh svetih bogova i da nijedna tajna tebi nije teška. Kaži mi vizije koje sam imao u snu i njihovo značenje.’
10A u vizijama koje su mi na postelji mojoj prolazile glavom video sam usred zemlje jedno drvo ogromne visine.
11To drvo je izraslo i postalo jako, i vrh mu je dopirao do nebesa, i moglo se videti s krajeva sve zemlje.
12Lišće mu je bilo lepo, a rod obilan, i na njemu je bilo hrane za sve. Pod njim su zveri poljske tražile hlad, na njegovim su granama boravile ptice nebeske i od njega se hranilo svako stvorenje.
13Zatim sam u vizijama koje su mi na postelji mojoj prolazile glavom video stražara, svetog, kako silazi s nebesa.
14On je iz sveg glasa povikao: ‘Posecite drvo i odsecite mu grane! Otresite mu lišće i razbacajte njegove plodove! Neka pobegnu zveri ispod njega i ptice s njegovih grana!
15Ali mu panj s korenjem ostavite u zemlji, u gvozdenim i bakarnim okovima, u poljskoj travi! Neka ga kvasi nebeska rosa i sa zverima neka deli zemaljsko rastinje!
16Neka mu se promeni srce ljudsko, i neka mu se da srce životinjsko, i neka sedam vremena prođe preko njega.
17To je odluka koju su preneli stražari i presuda koju su objavili sveti, kako bi živi znali da Svevišnji vlada nad carstvom ljudskim i da ga daje kome hoće i da nad njim postavlja najnižeg od ljudi.’
18To je san koji sam sanjao ja, car Navuhodonosor. A ti, Valtasare, reci šta on znači, jer nijedan drugi mudrac u mom carstvu ne može mi reći šta on znači. Ali ti možeš, jer je u tebi duh svetih bogova.”
19Tada je Danilo, koji se zove Valtasar, na tren ostao zapanjen i njegove misli su ga uplašile. Na to mu je car rekao: „Valtasare, nemoj da te plaši san i njegovo značenje.” Valtasar mu je odgovorio: „Gospodaru moj, neka se ovaj san ispuni na onima koji te mrze i njegovo značenje na tvojim protivnicima.
20Drvo koje si video, koje je izraslo veliko i postalo jako, čiji je vrh dopirao do nebesa i koje je moglo da se vidi po svoj zemlji,
21čije je lišće lepo, a rod obilan, na kome ima hrane za sve, pod kojim borave zveri poljske i na čijim granama prebivaju ptice nebeske,
22to si ti, caru, jer si postao velik i jak, i tvoje se veličanstvo uzvisilo i doprlo je do nebesa, a tvoja vlast do kraja zemlje.
23A to što je car video stražara, svetog, kako silazi s nebesa i govori: ‘Posecite drvo i uništite ga, ali mu panj s korenjem ostavite u zemlji, u gvozdenim i bakarnim okovima, u travi poljskoj, neka ga kvasi rosa nebeska i sa zverima poljskim neka bude dok sedam vremena ne prođe preko njega’,
24znači ovo, care, i to što će se dogoditi mom gospodaru caru, jeste odredba Svevišnjeg.
25Ti ćeš biti prognan od ljudi, živećeš sa zverima poljskim i davaće ti da jedeš travu poput goveda. Kvasiće te rosa nebeska i sedam će vremena proći preko tebe, dok ne spoznaš da Svevišnji vlada carstvom ljudskim, i daje ga kome hoće.
26A to što su rekli da se drvetu ostavi panj s korenjem, znači da će tvoje carstvo opet pripasti tebi nakon što spoznaš da nebesa vladaju.
27Zato, care, neka ti bude ugodan moj savet i ukloni od sebe svoje grehe čineći pravedna dela, i svoje bezakonje pokazujući milosrđe prema siromašnima. Možda će ti se tada produžiti blagostanje.”
28Sve se to dogodilo caru Navuhodonosoru.
29Posle dvanaest meseci, kada je hodao po krovu carskog dvora u Vavilonu,
30car je rekao: „Nije li ovo Vavilon Veliki, koji sam ja sagradio svojom silnom moći da bude carska prestonica i na slavu moga veličanstva?”
31I dok su te reči još bile u carevim ustima, s neba je došao glas: „Tebi se govori, caru Navuhodonosore: ‘Carstvo ti se oduzima.
32Bićeš prognan od ljudi, i živećeš sa zverima poljskim. Davaće ti da jedeš travu poput goveda i sedam će vremena proći preko tebe, dok ne spoznaš da Svevišnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoće’.”
33Istog časa ta reč se ispunila na Navuhodonosoru. Bio je prognan od ljudi i počeo je da jede travu poput goveda, i nebeska rosa kvasila mu je telo, a kosa mu je porasla kao perje orlovo i nokti kao ptičje kandže.
34„A posle tih dana, ja, Navuhodonosor, podigao sam oči prema nebesima i razum mi se vratio. I blagoslovio sam Svevišnjeg, hvalio sam i slavio onoga koji živi večno, jer je vlast njegova vlast večna i carstvo njegovo iz naraštaja u naraštaj.
35Svi što žive na zemlji za njega nisu ništa, i po svojoj volji postupa s vojskom nebeskom i sa onima što žive na zemlji. I nema nikoga ko može zaustaviti ruku njegovu ili mu reći: ‘Šta to radiš?’
36U isto vreme vratio mi se razum, i na slavu moga carstva vratilo mi se veličanstvo i sjaj. Moji visoki službenici i velikaši počeli su da me odano traže, i ponovo sam bio postavljen nad svojim carstvom i veličanstvo je moje mnogo poraslo.
37Sada ja, Navuhodonosor, hvalim, uzvisujem i slavim Cara nebeskog, jer su sva njegova dela istina i njegovi su putevi pravda, i on može poniziti one koji su ponosni.”