Knjiga proroka AvakumaInformacije o knjizi
Havakuk
3
1 Molitva proroka Avakuma, u obliku naricaljki:
2„Gospode, čuo sam šta si sve učinio. Uplašio sam se, Gospode, dela tvojih. Usred godina oživi ih! Usred godina obznani ih! Seti se u gnevu da pokažeš milosrđe.
3Bog je došao iz Temana, Sveti Bog s gore Faran. Slava njegova nebesa je pokrila i hvalom njegovom zemlja se ispunila.
4Sjaj je njegov kao svetlost sunčeva bio. Dva zraka izlazila su iz ruke njegove, tamo mu se snaga krila.
5Pred njim je pošast išla, a jaka groznica išla je za njim.
6Zastao je da potrese zemlju. Pogledao je i tada su narodi zadrhtali. Večne su se gore raspale, vekovna su se brda slegla. To su putevi njegovi od davnina.
7Video sam zlo nad šatorima huskim. Potresla su se šatorska platna u zemlji madijanskoj.
8Gospode, zar si se na reke razgnevio? Zar si se na reke žestoko razgnevio, ili se tvoj gnev na more podigao, pa si jahao na konjima svojim? Kola su tvoja spasenje donela.
9Luk je tvoj otkriven i go. Izrečene su zakletve plemena. Rekama si zemlju razdvojio.
10Gore su te videle, teški su ih bolovi obuzeli. Olujne su vode navalile. Vodeni bezdan glas je pustio. Visoko je ruke svoje podigao.
11Sunce i mesec stali su u svom uzvišenom prebivalištu. Kao svetlost letele su strele tvoje. Blesak koplja tvog svetlost je davao.
12Koračao si zemljom donoseći osudu. U gnevu si kao na gumnu gazio narode.
13Izašao si da spaseš narod svoj, da spaseš svog pomazanika. Satro si poglavara kuće zloga. Ona je uništena od temelja pa sve do krova.
14Njegovim si kopljima probio glavu njegovih ratnika kad su na mene navalili da me raseju. Silno su se radovali kao da će nevoljnika proždreti na skrovitom mestu.
15Kroz more si gazio konjima svojim, kroz bujicu velikih voda.
16Čuo sam to i moja se utroba uznemirila, na taj zvuk uzdrhtale su moje usne, trulež je ušla u moje kosti, i sve me je to uznemirilo. Ja ću ipak mirno čekati dan nevolje, kad on dođe na narod da ga napadne.
17Čak i ako smokva više ne bude cvetala i ne bude roda na lozi, ako maslina uskrati rod svoj i polja ne budu davala hranu, ako ovaca nestane iz tora i goveda ne bude u štalama,
18ja ću ipak klicati Gospodu, radovaću se Bogu mog spasenja.
19Gospod je moja snaga, on će mi dati noge kao u košute i vodiće me po mojim uzvišicama.” Upravitelju, uz pratnju mojih žičanih instrumenata.