Peta knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Reči
32
1„Slušajte, nebesa, šta ću govoriti, neka zemlja čuje reči usta mojih.
2Pouka će se moja kao kiša spustiti, reči će moje kao rosa padati, kao sitna kiša po travi, kao veliki pljusak po rastinju,
3jer ću objaviti ime Gospodnje. Veličajte Boga našeg!
4On je Stena, delo je njegovo savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda. On je veran Bog, nema u njemu nepravde, Pravedan je i istinit.
5Oni su se iskvarili, nisu njegova deca, oni su krivi. To je naraštaj pokvaren i izopačen!
6Zar Gospodu tako vraćaš, narode bezumni što mudrosti nemaš? Zar on nije Otac tvoj koji te je stvorio, koji te je načinio i utvrdio?
7Seti se davnih dana, razmišljaj o godinama prošlih naraštaja. Upitaj oca svoga i reći će ti, starce svoje i kazaće ti.
8Kad je Svevišnji dao nasledstvo narodima, kad je rasejao sinove Adamove, odredio je granice narodima prema broju sinova Izraelovih.
9Jer je nasledstvo Gospodnje narod njegov. Jakov je deo koji je on nasledio.
10Našao ga je u pustoj zemlji, u pustinji gde ničega nema i gde se zavijanje čuje. Štitio ga je i brinuo se za njega, čuvao ga je kao zenicu oka svoga.
11Kao što orao podiže orliće iz gnezda, pa lebdi nad ptićima svojim, širi krila svoja, uzima ih i na krilima ih svojim nosi,
12tako je Gospod vodio Jakova, i s njim nije bilo nijednog tuđeg boga.
13Izveo ga je na uzvišice zemaljske, da jede plodove poljske. Davao mu je med iz stene da ga siše, i ulje iz stene tvrde kao kremen,
14maslac od kravljeg mleka i ovčije mleko uz ovnujsko salo, najbolje ovnove i jarce sa Vasana. Zajedno s najboljom pšenicom. I pio je vino, sok od grožđa.
15Kad se Ješurun ugojio, počeo je da se rita. Ugojio se, udebljao, pretvorio se u salo. Napustio je Boga koji ga je načinio, prezreo je Stenu spasenja svoga.
16Tuđim bogovima izazivali su ljubomoru njegovu, vređali su ga gadostima.
17Žrtve su prinosili demonima, a ne Bogu, bogovima koje nisu poznavali, novim bogovima koji su se nedavno pojavili, za koje praočevi vaši nisu znali.
18Zaboravio si Stenu koja te je rodila, bacio si u zaborav Boga, onoga ko te je rodio u porođajnim bolovima.
19Kad je Gospod to video, prezreo ih je, jer su ga naljutili sinovi njegovi i kćeri njegove.
20Zato je rekao: ‘Okrenuću lice svoje od njih, videću kakav će im biti kraj. Jer su naraštaj izopačen, sinovi u kojima nema vernosti.
21Izazivali su moju ljubomoru onim što nije bog, naljutili su me ništavnim idolima. I ja ću njihovu ljubomoru izazivati onim što nije narod, vređaću ih bezumnim narodom.
22Jer se gnev moj kao vatra rasplamsao, I goreće do groba, do najdubljeg mesta, proždreće zemlju i rod njen, zapaliće temelje gora.
23Umnožiću nevolje njihove, na njih ću potrošiti strele svoje.
24Biće iscrpljeni od gladi, proždiraće ih jaka groznica i strašna pošast. Na njih ću poslati krvoločne zveri, s otrovom gmizavaca koji po prahu gmižu.
25Napolju će im mač ubijati decu, a po kućama umiraće od straha, mladić i devojka, odojče i starac sede kose.
26Trebalo je da kažem: ‘Rasejaću ih, izbrisaću spomen na njih među smrtnim ljudima’,
27ali bojao sam se da će se neprijatelji rugati, da će njihovi protivnici to pogrešno protumačiti i da će reći: ‘Naša je ruka nadmoćnija, nije Gospod učinio sve ovo.’
28Jer Izrael je narod bez razuma, među njima nema razboritosti.
29Da su barem mudri! Tada bi dobro razmislili o ovome. Shvatili bi šta ih čeka.
30Kako bi jedan mogao da goni hiljadu, i dvojica da nateraju u beg deset hiljada, da ih Stena njihova nije prodala, da ih Gospod nije predao?
31Jer njihova stena nije kao naša Stena. Čak i naši neprijatelji to priznaju.
32Jer loza je njihova od sodomske loze i s gomorskih polja. Grožđe je njihovo otrovno grožđe, grozdovi su njihovi gorki,
33Vino je njihovo otrov velikih zmija, strašan kobrin otrov.
34Nije li sve to sačuvano kod mene, zapečaćeno u riznicama mojim?
35Moja je osveta, i moja je odmazda. Doći će vreme da im noga posrne, jer je blizu dan propasti njihove, i brzo dolazi ono što će ih zadesiti.
36Jep će Gospod suditi svom narodu i sažaliće se na sluge svoje, kad vidi da je snaga njihova nestala, i da je ostao samo čovek bespomoćan i bezvredan.
37I reći će: Gde su bogovi njihovi, gde je stena u kojoj su tražili zaklon,
38bogovi koji su jeli salo žrtava njihovih i pili vino levanica njihovih? Neka ustanu i neka vam pomognu. Neka vam budu zaklon.
39Vidite sada da sam ja Bog i da nema drugih bogova osim mene. Ja i smrt i život dajem, tešku ranu zadajem, ali ću je i izlečiti, i niko se iz moje ruke ne može istrgnuti.
40Jer zaklinjući se podižem ruku svoju prema nebesima i kažem: ‘Tako ja bio živ doveka,
41kad naoštrim svoj blistavi mač, i uzmem sud u ruku svoju, osvetiću se protivnicima svojim i kazniću one koji me silno mrze.
42Strele ću svoje krvlju opiti, krvlju pobijenih i zarobljenih. Mač će moj meso jesti, glave vođa neprijateljskih.
43Veselite se, narodi, s narodom njegovim, jer će on osvetiti krv slugu svojih, osvetiće se protivnicima svojim i izvršiće očišćenje za zemlju naroda svog.”
44Tako je Mojsije došao i izrekao sve reči ove pesme da ga narod čuje. S njim je bio i Osija, Navinov sin.
45Kad je Mojsije izgovorio sve ove reči pred celim Izraelom,
46rekao im je: „Usadite u svoje srce sve reči kojima vas danas opominjem, da biste svojim sinovima mogli da zapovedite da savesno postupaju po svim rečima ovog zakona.
47Jer za vas to nisu prazne reči, nego vam one znače život, i postupajući po tim rečima produžićete svoje dane u zemlji u koju idete preko Jordana da je zauzmete.”
48Tog istog dana Gospod je rekao Mojsiju:
49„Popni se na ovu avarimsku goru, na goru Navav, koja je u moavskoj zemlji i s koje se vidi Jerihon, i pogledaj hanansku zemlju, koju dajem Izraelovim sinovima.
50Ti ćeš umreti na gori na koju se popneš i bićeš pribran svom narodu, kao što je tvoj brat Aron umro na gori Or i bio pribran svom narodu,
51jer me niste poslušali pred Izraelovim sinovima kod vode Merive u Kadisu, u pustinji Zin, i niste priznali moju svetost među Izraelovim sinovima.
52Zato ćeš izdaleka videti tu zemlju, ali nećeš ući u zemlju koju dajem Izraelovim sinovima.”