Peta knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Reči
29
1Ovo su reči saveza koji je Mojsije po Gospodnjoj zapovesti sklopio sa Izraelovim sinovima u moavskoj zemlji, pored saveza koji je sklopio s njima na Horivu.
2Mojsije je sazvao sve Izraelce i rekao im: „Videli ste sve što je u egipatskoj zemlji Gospod pred vašim očima učinio faraonu, svim njegovim slugama i svoj njegovoj zemlji,
3velike kušnje koje si gledao svojim očima, one velike znakove i čuda.
4Ali vam Gospod sve do današnjeg dana nije dao razborito srce da shvatite, oči da vidite i uši da čujete.
5Dok sam vas četrdeset godina vodio kroz pustinju, odeća na vama nije se pohabala niti su se poderale sandale na vašim nogama.
6Niste jeli hleb i niste pili sok od grožđa ni slatko piće, da biste znali da sam ja Gospod, vaš Bog.
7I kad ste došli na ovo mesto, Sion, esevonski car, i Og, vasanski car, izašli su pred nas da započnu bitku, ali mi smo ih porazili.
8Zatim smo uzeli njihovu zemlju i dali je u nasledstvo Ruvimovom plemenu i Gadovom plemenu i polovini Manasijinog plemena.
9Zato držite reči ovog saveza i postupajte po njima, da biste bili uspešni u svemu što činite.
10Danas stojite pred Gospodom, svojim Bogom, svi vi, poglavari vaših plemena, vaše starešine i vaši upravitelji, svi Izraelci,
11vaša deca, vaše žene i stranci koji su usred tvog logora, oni koji ti seku drva i oni koji ti nose vodu,
12da biste s Gospodom, svojim Bogom, stupili u savez koji je potvrđen zakletvom i koji Gospod, tvoj Bog, danas sklapa s tobom,
13da bi te danas proglasio svojim narodom i da bi postao tvoj Bog, kao što ti je i obećao i kao što se zakleo tvojim praočevima Avramu, Isaku i Jakovu.
14Ovaj savez koji je potvrđen zakletvom ne sklapam samo s vama
15nego i sa svima koji ovde s nama danas stoje pred Gospodom, našim Bogom, i s onima koji danas nisu ovde s nama.
16Jer dobro znate kako smo živeli u egipatskoj zemlji i kako smo prošli kroz narode kroz koje ste i vi prošli.
17Videli ste njihove gadosti i njihove odvratne idole koje su imali, idole od drveta i kamena, srebra i zlata.
18Neka među vama ne bude ni muškarca ni žene ni porodice ni plemena čije bi se srce danas odvratilo od Gospoda, našeg Boga, pa da ide da služi bogovima drugih naroda. Neka među vama ne bude korena iz kog bi nikla otrovna biljka i pelen.
19Ako neko čuje reči ove zakletve i samouvereno u svom srcu kaže: ‘Imaću mir i ako ću ići za željama svog tvrdokornog srca’, i to s namerom da uništi sve, i natopljenu i suvu zemlju,
20Gospod mu to neće oprostiti, nego će tada Gospodnji gnev i njegova jarost planuti na tog čoveka, i sva prokletstva zapisana u ovoj knjizi doći će na njega, i Gospod će izbrisati njegovo ime pod nebesima.
21I Gospod će ga, na njegovu propast, odvojiti od svih Izraelovih plemena, prema svim prokletstvima saveza koja su zapisana u ovoj knjizi zakona.
22Budući naraštaj, vaši sinovi koji će se roditi posle vas i tuđinac koji će doći iz daleke zemlje, kad vide nevolje i bolesti koje Gospod bude pustio na ovu zemlju,
23i kad vide sumpor, so i paljevinu, tako da se u svoj zemlji ništa ne seje i da na njoj ništa ne niče niti rastu kakve biljke, kao kad su bili uništeni Sodom i Gomor, Adma i Sevojim, koje je Gospod uništio u svom gnevu i u svojoj jarosti,
24tada će oni i svi narodi pitati: ‘Zašto je Gospod to učinio od ove zemlje? Zašto se tako žestoko razgnevio?’
25Odgovor će biti: ‘Zato što su ostavili savez koji je Gospod, Bog njihovih praočeva, sklopio s njima kad ih je izveo iz egipatske zemlje.
26I otišli su da služe drugim bogovima i da im se klanjaju, bogovima koje nisu poznavali i koje im on nije odredio.
27Tada se Gospod žestoko razgnevio na ovu zemlju i pustio je na nju sva prokletstva zapisana u ovoj knjizi.
28Zato ih je Gospod iščupao iz njihove zemlje u gnevu, jarosti i velikoj ljutnji, i bacio ih je u drugu zemlju, gde su i danas.’
29Ono što je sakriveno pripada Gospodu, našem Bogu, a ono što je otkriveno pripada nama i našim sinovima doveka da bismo izvršavali sve reči ovog zakona.