Peta knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Reči
2
1Onda smo se okrenuli i pošli u pustinju prema Crvenom moru, kao što mi je Gospod rekao, i dugo smo putovali oko gore Sir.
2Na kraju mi je Gospod rekao:
3‘Dosta ste putovali oko ove gore. Sada krenite na sever.
4Ovako zapovedi narodu: ‘Sada ćete proći uz granicu svoje braće, Isavovih sinova, koji žive u Siru. Oni će vas se bojati, ali vi dobro pazite.
5Ne počinjite borbu s njima, jer vam od njihove zemlje neću dati ni koliko je stopalo široko, jer sam goru Sir dao Isavu.
6Jedite hranu koju od njih kupite za novac, i pijte vodu koju od njih kupite za novac.
7Jer te Gospod, tvoj Bog, blagoslovio u svakom delu tvojih ruku. On dobro zna kako si putovao kroz ovu veliku pustinju. Ovih četrdeset godina Gospod, tvoj Bog, bio je s tobom. Ništa ti nije nedostajalo.’
8Tako smo otišli od svoje braće, Isavovih sinova, koji žive u Siru, i od puta što vodi u Aravu, od Elata i Esion-Gevera. Zatim smo se okrenuli i pošli putem preko moavske pustinje.
9Gospod mi je rekao: ‘Ne diraj Moavce i ne kreći u rat protiv njih, jer ti od njihove zemlje ništa neću dati, jer sam Ar dao Lotovim sinovima.
10Ranije su tu živeli Emeji, narod moćan, brojan i visokog rasta kao Enakimi.
11I na Refaime se gledalo kao da su Enakimi, a Moavci su ih zvali Emeji.
12U Siru su ranije živeli Horeji, ali su ih Isavovi sinovi oterali s poseda, istrebili ih pred sobom i naselili se na njihovo mesto, baš kao što će Izraelci učiniti sa zemljom svog nasledstva, koju će im Gospod dati.
13A sada ustanite i pređite dolinu Zared.’ I tako smo prešli dolinu Zared.
14Naše putovanje od Kadis-Varne pa dok nismo prešli dolinu Zared trajalo je trideset i osam godina, dok u logoru nije izumro sav naraštaj ratnika, kao što im se zakleo Gospod.
15I Gospodnja ruka bila je protiv njih i nije im davala mira sve dok nisu pomrli i nestali iz logora.
16Kad su u narodu pomrli svi ti ratnici,
17Gospod mi je rekao:
18‘Danas prelaziš područje Moava, to jest Ar,
19i približićeš se Amonovim sinovima. Ne diraj ih i ne kreći u rat protiv njih, jer ti od zemlje Amonovih sinova ništa neću dati, jer sam tu zemlju dao Lotovim sinovima.’
20I za nju se smatralo da je zemlja Refaima. Ranije su u njoj živeli Refaimi, a Amonci su ih zvali Zamzumi.
21Bio je to narod moćan, brojan i visokog rasta kao Enakimi. Gospod ih je istrebio pred njima da bi zauzeli njihovu zemlju i da bi se naselili na njihovo mesto,
22kao što je učinio i Isavovim sinovima, koji žive u Siru, kad je pred njima istrebio Horeje da bi preuzeli njihovu zemlju i da bi se naselili na njihovo mesto gde žive sve do danas.
23A Aveje, koji su živeli u mestima sve do Gaze, istrebili su Kaftoreji, koji su došli s Kaftora, da bi se naselili na njihovo mesto.
24‘Ustanite, krenite i pređite dolinu Arnon. Evo, dajem ti u ruke Amorejina Siona, esevonskog cara. Počni da zauzimaš njegovu zemlju i kreni u rat protiv njega.
25Danas ću početi da širim strah i trepet od tebe među narodima pod celim nebesima, koji će čuti glas o tebi. Oni će se uznemiriti i zbog tebe će ih obuzeti bolovi poput porođajnih bolova.’
26Zatim sam iz pustinje Kedimot poslao glasnike Sionu, esevonskom caru, s rečima mira:
27‘Pusti me da prođem kroz tvoju zemlju. Ići ću samo putem. Neću skretati ni desno ni levo.
28Ješću hranu koju mi prodaš za novac i piću vodu koju mi daš za novac. Samo me pusti da prođem pešice,
29kao što su me pustili Isavovi sinovi koji žive u Siru i Moavci koji žive u Aru, dok ne pređem preko Jordana u zemlju koju nam daje Gospod, naš Bog.’
30Ali Sion, esevonski car, nije hteo da nas pusti da prođemo kroz njegovu zemlju, jer je Gospod, tvoj Bog, dopustio da njegov duh postane tvrdokoran i da mu srce odrveni, da bi ga predao tebi u ruke, kao što se danas vidi.
31Tada mi je Gospod rekao: ‘Evo, predajem ti Siona i njegovu zemlju. Počni da zauzimaš njegovu zemlju.’
32Kad je Sion izašao pred nas, on i ceo njegov narod, da započne bitku kod Jase,
33Gospod, naš Bog, predao ga je nama, tako da smo porazili njega, njegove sinove i ceo njegov narod.
34Tada smo osvojili i uništili sve njegove gradove, i pobili smo muškarce, žene i decu u njima. Niko nije preživeo.
35Samo smo stoku uzeli kao plen za sebe, zajedno s plenom iz gradova koje smo osvojili.
36Od Aroira, koji se nalazi pored doline Arnon, i od grada koji je u toj dolini pa sve do Galada nije bilo grada čije su zidine za nas bile previsoke. Sve njih predao nam je Gospod, naš Bog.
37Jedino se nisi približio zemlji Amonovih sinova, duž cele doline Javok, ni gradovima u brdima, ni bilo čemu što je Gospod, naš Bog, zabranio.