Četvrta knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U pustinji
5
1Gospod je još rekao Mojsiju:
2„Zapovedi Izraelovim sinovima da iz logora udalje svakoga ko je gubav, svakoga ko ima izliv i svakoga ko se onečistio mrtvacem.
3Udaljite i muško i žensko. Pošaljite ih iz logora da ne onečiste logor onih među kojima ja prebivam.”
4Izraelovi sinovi su učinili tako i poslali ih iz logora. Kao što je Gospod rekao Mojsiju, tako su Izraelovi sinovi učinili.
5Gospod je još rekao Mojsiju:
6„Kaži Izraelovim sinovima: ‘Ako neko, bilo da je muškarac ili žena, učini neki ljudski greh, i tako bude neveran Gospodu, ta duša je kriva.
7Neka prizna počinjeni greh i neka da nadoknadu za svoju krivicu u punoj vrednosti, neka tome doda još petinu vrednosti, pa neka to da onome kome je naneta nepravda.
8A ako ovaj nema nikoga kome bi se dala nadoknada za krivicu, neka nadoknada za krivicu pripadne svešteniku, pored ovna za očišćenje kojim će sveštenik izvršiti obred očišćenja za krivca.
9Svaki prilog od svih svetih stvari Izraelovih sinova koje oni budu donosili svešteniku neka pripadne njemu.
10I svete stvari koje neko prinosi neka ostanu njemu. Svešteniku neka pripadne što god mu neko da.”
11Gospod je još rekao Mojsiju:
12„Kaži Izraelovim sinovima: ‘Ako nečija žena zastrani i postane neverna,
13i neko drugi legne s njom i izbaci seme, a njen muž to ne sazna i to se ne otkrije iako se ona onečistila, ali protiv nje nema svedoka i ne bude uhvaćena,
14a muža obuzme ljubomora, i on posumnja u vernost svoje žene koja se zaista onečistila, ili ako ga obuzme ljubomora i on posumnja u vernost svoje žene iako se ona u stvari nije onečistila,
15onda neka muž dovede svoju ženu svešteniku i neka donese njen prinos, desetinu efe ječmenog brašna. Neka na to ne izliva ulje i neka ne stavlja tamjan, jer je to prinos od žita za ljubomoru, prinos od žita za spomen na prestup.
16Neka je sveštenik dovede i postavi pred Gospoda.
17Zatim neka uzme svetu vodu u zemljanu posudu i neka uzme praha s poda u svetom šatoru i sipa ga u vodu.
18Neka postavi ženu pred Gospoda, raspusti joj kosu i na ruke joj stavi prinos od žita za spomen, to jest prinos od žita za ljubomoru, a on neka u svojoj rupi drži gorku vodu koja nosi prokletstvo.
19Zatim neka sveštenik zakune ženu i neka joj kaže: ‘Ako nijedan čovek nije legao s tobom i ako nisi zastranila i onečistila se dok si bila pod vlašću svog muža, neka ti ne bude ništa od ove gorke vode koja nosi prokletstvo.
20Ali ako si zastranila dok si bila pod vlašću svog muža, ako si se onečistila i neko je drugi osim tvog muža legao s tobom...’
21Neka sveštenik zakune ženu kletvom i kaže joj: ‘Neka te Gospod postavi kao primer za prokletstvo i za kletvu u tvom narodu, i neka Gospod učini da ti se bedra osuše i da ti stomak otekne.
22Ova voda što nosi prokletstvo neka ti uđe u utrobu da ti od nje otekne stomak i da ti se bedra osuše.” A žena neka na to kaže: „Neka bude tako! Neka bude tako!”
23Neka sveštenik te kletve zapiše u knjigu i neka ih ispere gorkom vodom.
24Neka da ženi da pije tu gorku vodu koja nosi prokletstvo, i neka voda koja nosi prokletstvo uđe u nju i bude joj gorka.
25Zatim neka sveštenik uzme prinos od žita za ljubomoru iz ženine ruke, neka tamo i amo obrće prinos od žita pred Gospodom i neka ga donese kod oltara.
26Neka sveštenik kao spomen uzme od prinosa od žita i neka to spali na oltaru, a posle toga neka da ženi da pije vodu.
27Kad joj da vodu da pije, ako se onečistila tako što je bila neverna svom mužu, voda koja nosi prokletstvo ući će u nju i biće joj gorka, stomak će joj oteći, a bedra će joj se osušiti, pa će ta žena postati prokletstvo među svojim narodom.
28A ako se žena nije onečistila nego je čista, neće biti kažnjena i imaće dece.
29To je zakon o ljubomori kad žena zastrani dok je pod vlašću svog muža i onečisti se,
30ili ako nekog čoveka obuzme ljubomora i on posumnja da mu je žena neverna. Neka on postavi ženu pred Gospoda, a sveštenik neka s njom postupi po svem ovom zakonu.
31Taj čovek neka bude slobodan od krivice, a žena neka odgovara za svoj prestup’.”