Četvrta knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U pustinji
20
1Ceo zbor Izraelovih sinova došao je prvog meseca u pustinju Zin, i narod je stao u Kadisu. Tamo je umrla Marija i tamo je sahranjena.
2Nije bilo vode za zbor, i zato su se okupili protiv Mojsija i Arona.
3I narod je počeo da se prepire s Mojsijem i da govori: „Što nismo pomrli kad su naša braća pomrla pred Gospodom!
4Zašto ste Gospodnji zbor doveli u ovu pustinju da pomremo ovde i mi i naša stoka?
5I zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete na ovo zlo mesto? Ovde ništa ne može da se zaseje i nema ni smokava ni grožđa ni narova, a nema ni vode za piće.”
6Mojsije i Aron su otišli od zbora, došli su na ulaz u šator od sastanka i pali ničice. Tada im se pokazala Gospodnja slava.
7I Gospod je rekao Mojsiju:
8„Uzmi štap i sazovi zbor, ti i tvoj brat Aron, i pred njihovim očima recite steni da im da svoju vodu. Izvedi im vodu iz stene i napoji zbor i njihovu stoku.”
9Tako je Mojsije uzeo štap koji je bio pred Gospodom, kao što mu je on zapovedio.
10Posle toga Mojsije i Aron su sazvali zbor pred stenu, i Mojsije im je rekao: „Slušajte buntovnici! Hoćemo li vam iz ove stene izvesti vodu?”
11Mojsije je podigao ruku i dvaput udario štapom u stenu. I poteklo je mnogo vode, tako da su pili i zbor i njihova stoka.
12Kasnije je Gospod rekao Mojsiju i Aronu: „Zato što mi niste verovali i niste priznali moju svetost pred očima Izraelovih sinova, zato nećete odvesti ovaj zbor u zemlju koju ću im dati.”
13To je voda Meriva, jer su se Izraelovi sinovi prepirali s Gospodom, i on se među njima pokazao svetim.
14Zatim je Mojsije iz Kadisa poslao glasnike caru Edoma: „Ovako kaže tvoj brat Izrael: ‘Ti dobro znaš kakve su nas sve nevolje snašle.
15Naši su očevi otišli u Egipat i mnogo smo vremena boravili u Egiptu. Ali Egipćani su loše postupali s nama i s našim očevima.
16Zato smo zavapili Gospodu i on je čuo naš glas, pa je poslao anđela i izveo nas iz Egipta. Evo nas u Kadisu, gradu koji je na granici tvoje zemlje.
17Molimo te, pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju. Nećemo prolaziti kroz polja ni kroz vinograde niti ćemo piti vode iz bunara. Ići ćemo carskim putem. Nećemo skretati ni desno ni levo, dok ne prođemo kroz tvoju zemlju’.”
18Ali Edom mu je odgovorio: „Ne prolazi kroz moju zemlju da ne izađem pred tebe s mačem.”
19A Izraelovi sinovi su mu rekli: „Ići ćemo putem, i ako ja i moja stoka budemo pili tvoje vode, platiću je. Ne želim ništa više, samo da prođem pešice.”
20Ali on je odgovorio: „Ne prolazi.” I Edom je izašao pred njega s veoma mnogo ljudi i s velikom silom.
21Tako Edom nije dao Izraelu da prođe kroz njegovu zemlju. Zato se Izrael okrenuo od njega.
22Ceo zbor Izraelovih sinova krenuo je iz Kadisa i došao na goru Or.
23I Gospod je rekao Mojsiju i Aronu na gori Or, na granici edomske zemlje:
24„Aron će se pribrati svom narodu, jer neće ući u zemlju koju ću dati Izraelovim sinovima zato što ste se pobunili protiv moje naredbe kod vode Merive.
25Uzmi Arona i njegovog sina Eleazara i odvedi ih na goru Or.
26Skini s Arona njegove haljine i obuci ih njegovom sinu Eleazaru. Aron će se pribrati svom narodu i tu će umreti.”
27Mojsije je učinio kao što je Gospod zapovedio. Pred očima sveg zbora popeli su se na goru Or.
28Onda je Mojsije skinuo s Arona njegove haljine i obukao ih njegovom sinu Eleazaru. Zatim je Aron umro tamo na vrhu gore. A Mojsije i Eleazar sišli su s gore.
29Kad je ceo zbor video da je Aron umro, ceo Izraelov dom oplakivao je Arona trideset dana.