Četvrta knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U pustinji
16
1Korej sin Isara, Katovog sina, Levijevog sina, pobunio se zajedno s Datanom i Avironom, Elijavovim sinovima, i Onom, Faletovim sinom - Ruvimovim potomcima.
2Oni su ustali protiv Mojsija zajedno s dvesta pedeset ljudi od Izraelovih sinova, poglavara naroda koji su bili pozivani na zbor i koji su bili ljudi na glasu.
3Skupili su se protiv Mojsija i Arona i rekli im: „Dosta je bilo! Jer ceo je zbor svet, svi u njemu, i Gospod je među njima. Zašto se onda uzvisujete nad Gospodnjim zborom?”
4Kad je Mojsije to čuo, pao je ničice.
5Zatim je rekao Koreju i svim njegovim pristalicama: „Ujutru će Gospod pokazati ko je njegov, ko je svet i ko sme da mu se približi. Koga on izabere, taj će mu se približiti.
6Učinite ovo: uzmite kadionice, ti, Koreju, i sve tvoje pristalice,
7i sutra stavite u njih vatru i odozgo stavite kad pred Gospodom. Onaj koga Gospod izabere, taj je svet. Dosta je bilo, Levijevi sinovi!”
8Mojsije je još rekao Koreju: „Molim vas, poslušajte Levijevi sinovi.
9Zar vam je malo što vas je Izraelov Bog odvojio od izraelskog zbora da bi vas doveo k sebi da vršite službu u Gospodnjem šatoru i da stojite pred zborom i da mu služite?
10Doveo je k sebi tebe i svu tvoju braću, Levijeve sinove. Zar morate tražiti još i sveštenstvo?
11Zato ste se ti i sve tvoje pristalice skupili protiv Gospoda. Jer šta je Aron da gunđate protiv njega?”
12Kasnije je Mojsije poslao po Datana i Avirona, Elijavove sinove, ali oni su rekli: „Nećemo doći!
13Zar ti je malo što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče med i mleko da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoćeš da izigravaš kneza nad nama?
14Nisi nas doveo u zemlju u kojoj teče med i mleko niti si nam dao u nasledstvo polja i vinograde. Hoćeš li ovim ljudima oči da iskopaš? Nećemo doći!”
15Na to se Mojsije veoma razgnevio i rekao Gospodu: „Nemoj pogledati na njihov prinos od žita. Nijednog magarca im nisam uzeo i ni jednom od njih nisam zlo učinio.”
16Zatim je Mojsije rekao Koreju: „Ti i sve tvoje pristalice sutra stanite pred Gospoda, ti, oni i Aron.
17Neka svaki uzme svoju kadionicu i stavi u nju kad, pa neka svaki donese svoju kadionicu pred Gospoda, dvesta pedeset kadionica. I ti i Aron donesite svaki svoju kadionicu.”
18Oni su uzeli svaki svoju kadionicu, stavili u nju vatru i kad, pa su stali na ulaz u šator od sastanka zajedno s Mojsijem i Aronom.
19Kad je Korej skupio protiv njih ceo zbor na ulazu u šator od sastanka, celom zboru se pokazala Gospodnja slava.
20Gospod je rekao Mojsiju i Aronu:
21„Odvojte se od tog zbora da ih odmah pobijem.”
22A oni su pali ničice i rekli: „Bože, Bože duha svakog tela, zar ćeš se zbog greha jednog čoveka razgneviti na ceo zbor?”
23A Gospod je rekao Mojsiju:
24„Kaži zboru: ‘Sklonite se od Korejevih, Datanovih i Avironovih šatora’!”
25Posle toga Mojsije je ustao i otišao kod Datana i Avirona, a s njim su pošle i Izraelove starešine.
26Zatim je rekao zboru: „Odstupite od šatora ovih zlih ljudi i ne dotičite ništa što je njihovo, da ne izginete zbog svih njihovih greha.”
27Oni su se odmah sa svih strana sklonili od Korejevog, Datanovog i Avironovog šatora. A Datan i Aviron su izašli i stali na ulaz u svoje šatore, zajedno sa svojim ženama, sinovima i decom.
28Tada je Mojsije rekao: „Po ovom ćete znati da me je Gospod poslao da činim sva ova dela i da to ne činim po svom srcu:
29Ako ovi ljudi umru kao što umiru svi ljudi i ako budu kažnjeni kao što se kažnjavaju svi ljudi, onda me nije poslao Gospod.
30Ali ako Gospod učini nešto novo i zemlja otvori svoja usta i proguta njih i sve što je njihovo, i živi siđu u grob, onda ćete znati da su ti ljudi prezreli Gospoda.”
31Samo što je izgovorio te reči, zemlja pod njima počela je da se razdvaja.
32I zemlja je otvorila svoja usta i progutala njih, njihove porodice, sve Korejeve ljude i svu njihovu imovinu.
33Tako su živi sišli u grob, oni i svi njihovi, i zemlja ih je pokrila. Tako da su nestali iz zbora.
34Svi Izraelci koji su bili oko njih razbežali su se na njihov vrisak, govoreći: „Da i nas zemlja ne proguta!”
35I izašla je vatra od Gospoda i spalila onih dvesta pedeset ljudi koji su prinosili kad.
36Gospod je rekao Mojsiju:
37„Kaži Eleazaru, sinu sveštenika Arona, da pokupi kadionice sa zgarišta, i reci mu: ‘Razbacaj žar iz njih, jer su one svete,
38čak i kadionice tih ljudi koji su zgrešili svojoj duši. Neka se od njih naprave tanke metalne ploče da se njima obloži oltar, jer su ih doneli pred Gospoda i zato su postale svete. Neka služe kao znak Izraelovim sinovima’.”
39Tako je sveštenik Eleazar uzeo bakarne kadionice koje su bili doneli oni koji su izgoreli, pa su ih prekovali da njima oblože oltar,
40za spomen Izraelovim sinovima da niko iz običnog naroda - niko ko ne pripada Aronovom potomstvu - ne sme da pristupi da prinosi kad pred Gospodom, i da niko ne bude poput Koreja i njegovih pristalica, kao što je Gospod rekao Aronu preko Mojsija.
41Ali već sutradan ceo zbor Izraelovih sinova počeo je da gunđa protiv Mojsija i Arona, govoreći: „Vi ste pobili Gospodnji narod.”
42A kad se zbor skupio protiv Mojsija i Arona, okrenuli su se prema šatoru od sastanka, i gle, oblak je pokrio šator i pojavila se Gospodnja slava.
43A Mojsije i Aron su došli pred šator od sastanka.
44Tada je Gospod rekao Mojsiju:
45„Uklonite se iz tog zbora da ih odmah pobijem.” Na to su oni pali ničice.
46Mojsije je zatim rekao Aronu: „Uzmi kadionicu, stavi u nju vatru s oltara i kad, i idi brže k zboru i za njega izvrši obred očišćenja, jer se Gospod žestoko razgnevio i pomor je počeo!”
47Aron je odmah uzeo kadionicu, kao što je rekao Mojsije, i otrčao usred zbora, a kad tamo, pomor među narodom već je počeo. On je stavio kad i počeo da vrši obred očišćenja za narod.
48I stajao je između mrtvih i živih, i pošast je prestala.
49Od pošasti je pomrlo četrnaest hiljada i sedamsto ljudi, osim onih koji su izginuli zbog Koreja.
50Kad se Aron najzad vratio kod Mojsija na ulaz u šator od sastanka, pošast je prestala.