Četvrta knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U pustinji
14
1Tada je ceo zbor podigao glas i narod je cele te noći vikao i plakao.
2I svi Izraelovi sinovi počeli su da gunđaju protiv Mojsija i Arona, i ceo zbor im je govorio: „Što nismo pomrli u egipatskoj zemlji ili u ovoj pustinji!
3Zašto nas Gospod vodi u tu zemlju da padnemo od mača? Naše žene i naša deca postaće plen. Zar nije bolje da se vratimo u Egipat?”
4Čak su među sobom govorili: „Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!”
5Tada su Mojsije i Aron pali ničice pred celim zborom Izraelovih sinova.
6A Isus, Navinov sin, i Halev, Jefonijin sin, koji su bili među onima što su išli da izvide zemlju, razderali su svoje haljine
7i ovako su rekli celom zboru Izraelovih sinova: „Zemlja koju smo prošli i izviđali zaista je veoma dobra zemlja.
8Ako smo po volji Gospodu, on će nas dovesti u tu zemlju i daće nam je, zemlju u kojoj teče med i mleko.
9Samo se ne bunite protiv Gospoda. Ne bojte se naroda te zemlje jer ih mi možemo pojesti kao hleb. Njihov je zaklon odstupio od njih, a s nama je Gospod. Ne bojte ih se.”
10Ali ceo zbor je govorio da će ih kamenovati. A Gospodnja slava pokazala se nad šatorom od sastanka svim Izraelovim sinovima.
11Gospod je rekao Mojsiju: „Dokle će me ovaj narod prezirati? Dokle mi neće verovati i pored svih znakova koje sam učinio među njima?
12Udariću ih pomorom i rasuću ih, a od tebe ću načiniti narod veći i moćniji od njih.”
13A Mojsije je rekao Gospodu: „To će sigurno čuti Egipćani, između kojih si svojom silom izveo ovaj narod.
14I to će reći stanovnicima ove zemlje. Oni su čuli da si ti, Gospod, sa ovim narodom i da mu se javljaš licem u lice. Čuli su da si ti Gospod i da tvoj oblak stoji nad njima, da ideš pred njima u stubu od oblaka danju i u stubu od vatre noću.
15Ako pobiješ ovaj narod kao jednog čoveka, onda će narodi koji su čuli o tvojoj slavi sigurno reći:
16‘Gospod nije mogao da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je pobio u pustinji.’
17I zato te sada molim, Gospode, neka se pokaže veličina tvoje sile, kao što si i rekao:
18‘Gospod, spor na gnev i pun dobrote, koji oprašta prestup i krivicu, ali nikoga ne oslobađa od kazne, koji pohodi prestupe očeva na sinovima, do trećeg i do četvrtog kolena.’
19Molim te, oprosti prestup ovom narodu zbog svoje velike milosti, kao što si opraštao ovom narodu od Egipta pa sve do sada.”
20Tada je Gospod rekao: „Opraštam po tvojoj reči.
21Ali, tako ja bio živ, sva će zemlja biti puna Gospodnje slave.
22A svi ovi ljudi koji su gledali moju slavu i znakove koje sam učinio u Egiptu i u ovoj pustinji, a već deset puta su me iskušavali i nisu slušali moj glas,
23oni neće videti zemlju koju sam pod zakletvom obećao njihovim očevima - neće je videti niko od onih koji me preziru.
24A zato što je moj sluga Halev imao drugi duh i u svemu me slušao, njega ću sigurno dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi potomci će je zauzeti.
25Pošto Amaličani i Hananci žive u dolini, sutra se okrenite i pođite u pustinju prema Crvenom moru.”
26Gospod je još rekao Mojsiju i Aronu:
27„Dokle će ovaj zli zbor gunđati protiv mene? Čuo sam kako Izraelovi sinovi gunđaju protiv mene.
28Reci im: ‘Tako ja bio živ’, govori Gospod, ‘učiniću vam baš onako kako ste na moje uši govorili!
29U ovoj pustinji popadaće vaša mrtva tela, svi vi koji ste popisani od dvadeset godina pa naviše, koji ste gunđali protiv mene.
30I vi nećete ući u zemlju za koju sam se podignute ruke zakleo da ću u njoj prebivati s vama, osim Haleva, Jefonijinog sina, i Isusa, Navinovog sina.
31A vašu decu, za koju ste rekli da će postati plen, njih ću uvesti u tu zemlju i oni će upoznati zemlju koju ste vi prezreli.
32A vaša mrtva tela popadaće u ovoj pustinji.
33Vaši sinovi biće pastiri u pustinji četrdeset godina i odgovaraće za vašu nevernost, dok vaša mrtva tela ne propadnu u ovoj pustinji.
34Prema broju dana koliko ste izviđali zemlju - četrdeset dana, dan za godinu, za svaki dan jednu godinu - odgovaraćete za svoje prestupe četrdeset godina, da biste znali šta znači kad se ja otuđim od vas.
35Ja, Gospod, rekao sam, i tako ću učiniti celom ovom zlom zboru, onima koji su se skupili protiv mene: U ovoj pustinji oni će propasti i ovde će pomreti.
36A oni ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju i koji su, kad su se vratili, naveli ceo zbor da gunđa protiv njega pronoseći loš glas o onoj zemlji,
37ti ljudi koji su pronosili loš glas o zemlji, pomreće od pošasti pred Gospodom.
38A od onih koji su išli da izvide zemlju ostaće živi Isus, Navinov sin, i Halev, Jefonijin sin.”
39Kad je Mojsije rekao te reči svim Izraelovim sinovima, narod je počeo silno da jadikuje.
40I ujutru su ustali rano i hteli su da se popnu na vrh gore, govoreći: „Evo nas, idemo na mesto o kom je Gospod govorio, jer smo zgrešili.”
41Ali Mojsije je rekao: „Zašto prestupate Gospodnju naredbu? Nećete uspeti.
42Ne idite gore, jer Gospod nije s vama, da vas ne pobiju vaši neprijatelji.
43Jer su tamo pred vama Amaličani i Hananci, i pašćete od mača, jer Gospod neće biti s vama zato što ste se odvratili od Gospoda.”
44Oni su se ipak usudili da krenu na vrh gore, ali kovčeg Gospodnjeg saveza i Mojsije nisu krenuli iz logora.
45Tada su sišli Amaličani i Hananci koji su živeli na onoj gori, udarili na njih i rasterali ih sve do Orme.