Treća knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Gospod je pozvao
6
1Gospod je još rekao Mojsiju:
2„Ako neko zgreši i bude neveran Gospodu pa slaže svog bližnjeg za nešto što mu je povereno ili za zalog koji mu je dat u ruke ili za ono što je oteto ili ako prevari svog bližnjeg,
3ili ako nađe nešto što je izgubljeno i slaže u vezi s tim i krivo se zakune za bilo koju stvar koju čovek može učiniti i ogrešiti se,
4ako tako zgreši i bude kriv, onda neka vrati stvar koju je ukrao, ili ono što je iznudio, što je uzeo na prevaru, ili ono što mu je povereno, ili ono što je izgubljeno, a što je našao,
5ili bilo šta za šta se krivo zakleo, neka to nadoknadi u punom iznosu, i neka na to doda još petinu vrednosti. Neka to vrati onome kome pripada istog dana kada se dokaže da je kriv.
6Neka Gospodu kao žrtvu za prestup dovede iz stada ovna bez mane, prema utvrđenoj vrednosti, i neka ga preda svešteniku kao žrtvu za prestup.
7Neka sveštenik za njega izvrši obred očišćenja pred Gospodom, i biće mu oprošteno sve ono zbog čega je postao kriv.”
8Gospod je još rekao Mojsiju:
9„Ovako zapovedi Aronu i njegovim sinovima: ‘Ovo je zakon za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka bude na ognjištu na oltaru celu noć do jutra, i neka na oltaru stalno gori vatra.
10Neka sveštenik obuče svoju službenu lanenu haljinu i neka obuče lanene pantalone. Zatim neka skupi pepeo od žrtve paljenice, koja se spaljuje na oltaru, i neka ga stavi pored oltara.
11Neka skine svoju odeću i obuče drugu, pa neka odnese masni pepeo na čisto mesto izvan logora.
12Vatra na oltaru neka stalno gori. Ne sme da se ugasi. Neka sveštenik svako jutro naloži drva na vatru i preko toga naslaže žrtvu paljenicu, pa neka na njoj spaljuje salo žrtava zahvalnih.
13Vatra na oltaru neka stalno gori. Ne sme da se ugasi.
14Ovo je zakon za prinos od žita: Aronovi sinovi neka ga prinose pred Gospodom ispred oltara.
15Neka jedan od njih uzme punu šaku finog brašna od prinosa od žita, ulje i sav tamjan koji je na prinosu od žita, i neka to spali na oltaru na ugodan miris Gospodu, kao spomen na taj prinos.
16A ono što ostane od toga neka pojedu Aron i njegovi sinovi. To neka se jede na svetom mestu kao beskvasni hleb. Neka to jedu u dvorištu šatora od sastanka.
17To ne sme da se peče s kvascem. Dao sam im to kao njihov deo od mojih žrtava koje se spaljuju. To je nešto najsvetije, kao žrtva za greh i kao žrtva za prestup.
18Svaki muški Aronov potomak neka to jede. To je deo od žrtava koje se spaljuju pred Gospodom doveka, iz naraštaja u naraštaj. Sve što dođe u dodir s tim, biće sveto’.”
19Gospod je još rekao Mojsiju:
20„Ovo je prinos koji Aron i njegovi sinovi treba da prinesu Gospodu na dan svog pomazanja: desetina efe finog brašna kao redovan prinos od žita, pola toga ujutru, a pola uveče.
21To neka bude pripremljeno s uljem u tepsiji. Donećeš ga dobro izmešanog. Prinesi pečene komade prinosa od žita na ugodan miris Gospodu.
22To neka napravi i sveštenik, jedan od njegovih sinova koji bude pomazan umesto njega. To je trajan propis: kao ceo prinos neka se spali Gospodu.
23Svaki sveštenikov prinos od žita neka bude ceo spaljen. On ne sme da se jede.”
24Gospod je još rekao Mojsiju:
25„Reci Aronu i njegovim sinovima: ‘Ovo je zakon za žrtvu za greh: na mestu gde se redovno kolje žrtva paljenica, neka se pred Gospodom kolje i žrtva za greh. Ona je nešto najsvetije.
26Nju neka jede sveštenik koji je prinosi za greh. Neka se jede na svetom mestu, u dvorištu šatora od sastanka.
27Sve ono što dotakne njeno meso postaće sveto, i kada neko njenom krvlju poškropi haljinu, na svetom mestu operi ono što je poškropio krvlju.
28Zemljana posuda u kojoj se to kuvalo neka se razbije. Ako se kuvalo u bakarnoj posudi, onda neka se posuda izriba i ispere vodom.
29To neka jedu svi muškarci koji su sveštenici. To je nešto najsvetije.
30Ali nijedna žrtva za greh, čija se krv unese u šator od sastanka, da se na svetom mestu izvrši obred očišćenja, ne sme da se jede. Neka se spali vatrom.”