Treća knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Gospod je pozvao
27
1Gospod je još rekao Mojsiju:
2„Kaži Izraelovim sinovima: ‘Ako neko učini poseban zavet da bi posvetio Gospodu duše prema vrednosti koja je određena,
3onda neka se za muško od dvadeset do šezdeset godina odredi vrednost od pedeset sikala srebra, prema svetom siklu,
4a za žensko, neka se odredi vrednost od trideset sikala.
5Za muško od pet do dvadeset godina neka se odredi vrednost od dvadeset sikala, a za žensko deset sikala.
6Za muško od mesec dana do pet godina, neka se odredi vrednost od pet sikala srebra, a za žensko tri sikla srebra.
7Za muško od šezdeset godina pa naviše, neka se odredi vrednost od petnaest sikala, a za žensko deset sikala.
8Ali ako je neko i previše siromašan da plati prema vrednosti koja je određena, onda neka tu osobu dovede pred sveštenika, pa neka je sveštenik proceni. Sveštenik će tu osobu proceniti prema onome što onaj ko se zavetuje može dati.
9Ako se radi o životinji koja se prinosi Gospodu, svaka životinja koju on daje Gospodu biće sveta.
10Ne može da je nadomesti i ne može da zameni dobru za lošu, ni lošu za dobru. Ali ako bi ipak jednu životinju zamenio za drugu, onda neka i prva, i ona koja je data u zamenu, budu svete.
11Ako prinos bude neka nečista životinja kakva ne može da se prinese Gospodu na žrtvu, onda neka životinju dovede pred sveštenika.
12Neka sveštenik proceni da li je ona dobra ili loša. Kako sveštenik odredi vrednost, tako neka bude.
13Ako čovek ipak želi da je otkupi, onda neka doda petinu na vrednost koja je određena.
14Ako neko posveti svoju kuću da bude nešto što je sveto Gospodu, neka sveštenik proceni da li je dobra ili loša. Na koliko je sveštenik proceni, tolika neka joj bude cena.
15Ali ako onaj ko je svoju kuću posvetio zaželi da je otkupi, onda neka u novcu doda petinu na njenu procenjenu vrednost, pa neka bude njegova.
16Ako neko posveti Gospodu deo zemlje od svog nasledstva, neka se vrednost proceni srazmerno količini semena potrebnog da se taj deo zemlje zaseje: za jedan gomer semena ječma, pedeset sikala srebra.
17Ako svoj deo zemlje posveti od oprosne godine, neka cena zemlje bude prema procenjenoj vrednosti.
18Ako svoju zemlju posveti posle oprosne godine, neka mu sveštenik izračuna cenu prema godinama koje su ostale do sledeće oprosne godine, i neka se srazmerno tome smanji procenjena vrednost.
19Ali ako bi onaj ko je posvetio zemlju ipak hteo da je otkupi, onda neka doda petinu na njenu procenjenu vrednost, i time će biti potvrđeno da je njegova.
20Ako ne otkupi zemlju nego ona bude prodata drugom čoveku, ne može više da se otkupi.
21Kada ta zemlja bude vraćena u oprosnoj godini, neka bude sveta Gospodu, kao zemlja određena za svetu svrhu. Neka pripadne svešteniku.
22Ako neko posveti Gospodu zemlju koju je kupio i koja nije deo njegovog nasledstva
23neka mu sveštenik izračuna vrednost srazmerno broju godina do oprosne godine, pa neka on tog dana isplati procenjenu vrednost. To je nešto sveto Gospodu.
24U oprosnoj godini zemlja će se vratiti onome od koga je kupljena, onome kome pripada kao njegovo nasledstvo.
25Svaka procena vrednosti neka se vrši u svetim siklima. Jedan sikal ima dvadeset gera.
26Nijedan čovek ne sme da posvećuje prvorođeno od životinja, jer ono što je prvorođeno već pripada Gospodu. Bilo da je od krupne ili od sitne stoke, ono pripada Gospodu.
27Ako je životinja nečista i on želi da je otkupi prema vrednosti koja je određena, neka na njenu vrednost doda petinu. Ako se ne otkupi, neka se proda prema vrednosti koja je određena.
28Ali ništa što neko od svog poseda sasvim posveti Gospodu - bilo da je to čovek ili životinja ili zemlja koju poseduje - ne može da se proda, niti se išta što je za tu svrhu određeno može otkupiti. To je nešto najsvetije Gospodu.
29Nijedna osoba koja bude određena za pogubljenje ne može da se otkupi. Neka se pogubi.
30Svaki desetak od zemlje, od poljskih useva i od plodova s drveća, pripada Gospodu. To je nešto što je sveto Gospodu.
31Ako neko zaželi da otkupi nešto od svog desetka, neka na njegovu vrednost doda petinu.
32Svaki desetak od krupne ili od sitne stoke, sve što prolazi ispod pastirskog štapa, svaka deseta životinja neka bude nešto što je sveto Gospodu.
33Neka on ne gleda da li je ta životinja dobra ili loša i neka je ne zamenjuje. Ali ako bi je ipak zamenio, onda neka i prva i ona koja je data u zamenu budu svete. Ne smeju se otkupiti.”
34To su zapovesti koje je Gospod dao Mojsiju na gori Sinaj kao zapovesti za Izraelove sinove.