Treća knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Gospod je pozvao
2
1„Ako neko želi da prinese Gospodu prinos od žita, njegov prinos neka bude fino brašno. Neka ga prelije uljem i na njega stavi tamjan.
2Neka ga donese Aronovim sinovima, sveštenicima, i neka sveštenik uzme punu šaku od tog brašna i ulja zajedno sa svim tamjanom. Neka to spali na oltaru kao spomen na taj prinos, kao žrtvu koja se spaljuje pred Gospodom na ugodan miris.
3A ono što ostane od prinosa od žita pripada Aronu i njegovim sinovima, kao nešto najsvetije od žrtava koje se spaljuju pred Gospodom.
4Ako želiš da prineseš prinos od žita pečen u peći, taj prinos neka bude od finog brašna: okrugli beskvasni hlebovi zamešeni s uljem ili beskvasne pogače premazane uljem.
5Ako prinosiš prinos od žita pripremljen u tepsiji, neka bude od finog brašna zamešenog s uljem i neka bude beskvasan.
6Neka se izlomi na komade, a zatim ga prelij uljem. To je prinos od žita.
7Ako prinosiš prinos od žita pržen u kotliću, neka bude od finog brašna s uljem.
8Donesi Gospodu prinos od žita koji tako napraviš. Neka se on preda svešteniku koji će ga odneti na oltar.
9Neka sveštenik odvoji malo prinosa od žita kao spomen na taj prinos i neka to spali na oltaru, kao žrtvu koja se spaljuje na ugodan miris Gospodu.
10A ono što ostane od prinosa od žita pripada Aronu i njegovim sinovima, kao nešto najsvetije od žrtava koje se spaljuju pred Gospodom.
11Nijedan prinos od žita koji budete prinosili Gospodu ne sme da bude s kvascem, jer uskislo testo i med ne smete da spaljujete kao žrtvu koja se spaljuje pred Gospodom.
12Prinesite ih Gospodu kao prinos od prvina, ali neka se ne stavljaju na oltar kao ugodan miris.
13Sve prinose od žita posoli. Ne dozvoli da tvoj prinos od žita bude bez soli saveza tvog Boga. Sa svakim svojim prinosom prinesi i so.
14Ako prinosiš Gospodu prinos od žita neka to budu prvine, prinesi nove klasove pečene na vatri, krupno samleveno brašno od novog žita, kao prinos od žita od svojih prvina.
15Prelij ga uljem i stavi na njega tamjan. To je prinos od žita.
16Sveštenik neka deo toga spali kao spomen, to jest, malo krupno samlevenog brašna i ulja, zajedno sa svim tamjanom, kao žrtvu koja se spaljuje pred Gospodom.”