Druga knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Bais
3
1Rat između Saulovog i Davidovog doma trajao je još dugo. David je bivao sve jači, a Saulov dom sve slabiji.
2Davidu su se u Hevronu rodili sinovi. Prvenac mu je bio Amnon, od Ahinoame iz Jezraela,
3drugi je bio Hileav, od Avigeje, Navalove žene iz Karmila, treći Avesalom, sin Mahe, kćeri Talmaja, cara Gesura,
4četvrti Adonija, Agitin sin, peti Sefatija, Avitalin sin
5i šesti Itram, od Davidove žene Egle. Oni su se rodili Davidu u Hevronu.
6Dok je trajao rat između Saulovog i Davidovog doma, Avenir je sve više učvršćivao svoj položaj u Saulovom domu.
7Saul je imao inoču koja se zvala Resfa, koja je bila Ajina kći. Jednog dana Isvostej je upitao Avenira: „Zašto si legao s inočom mog oca?”
8Avenir se jako razgnevio na Isvostejeve reči, pa mu je rekao: „Jesam li ja pasja glava u Judi? Do danas sam pokazivao odanost prema domu tvog oca Saula, prema njegovoj braći i njegovim prijateljima i nisam dopustio da padneš u Davidove ruke, a ti me sada optužuješ za greh zbog jedne žene.
9Zato neka Bog učini tako Aveniru i neka ga još teže kazni ako ne učinim Davidu ono za šta mu se Gospod zakleo
10da će oduzeti carstvo Saulovom domu i utvrditi Davidov presto nad Izraelom i nad Judom od Dana do Virsaveje.”
11Isvostej više nije smeo ni reč da kaže Aveniru jer ga se plašio.
12Avenir je odmah poslao glasnike Davidu i poručio mu: „Čija je zemlja?” Zatim je dodao: „Sklopi savez sa mnom i moja će ruka biti s tobom i obratiću k tebi ceo Izrael.”
13A on mu odgovori: „Dobro, sklopiću savez s tobom. Samo jedno tražim od tebe: ne dolazi pred mene ako sa sobom ne dovedeš Mihalu, Saulovu kćer, kad budeš dolazio pred moje lice.”
14David je poslao glasnike i Saulovom sinu Isvosteju i poručio mu: „Vrati mi moju ženu Mihalu koju sam isprosio za sto filistejskih obrezaka.”
15Isvostej je poslao po nju i uzeo je od njenog muža Faltila, Laisovog sina.
16Njen muž je pošao za njom i plačući je pratio sve do Vaurima. Tada mu je Avenir rekao: „Idi, vrati se!”, i on se vratio.
17Avenir je već bio poslao glasnike Izraelovim starešinama i poručio im: „Još i ranije ste želeli da postavite Davida za svog cara.
18Učinite to sada, jer je Gospod rekao Davidu: ‘Rukom Davida, svog sluge, izbaviću svoj narod Izrael iz ruku Filisteja i iz ruku svih njegovih neprijatelja’.”
19Tako je Avenir govorio i Venijaminovim sinovima, a onda je otišao u Hevron da javi Davidu sve što želi Izrael i ceo Venijaminov dom.
20Kada je Avenir s dvadeset ljudi došao kod Davida u Hevron, David je priredio gozbu za Avenira i ljude koji su bili s njim.
21Tada je Avenir rekao Davidu: „Dopusti mi da se spremim pa da odem i sakupim sve Izraelce oko svog gospodara, cara, tako da oni sklope savez s tobom. Ti ćeš carovati nad svim što ti duša želi.” Tako je David otpustio Avenira, koji je otišao u miru.
22Davidove sluge i Joav vraćali su se iz vojnog pohoda i sa sobom su nosili bogat plen. Avenir više nije bio kod Davida u Hevronu, jer ga je David otpustio i on je otišao u miru.
23Kad je Joav došao i sva vojska s njim, do njega je stigla vest: „Avenir, Nirov sin, bio je kod cara i car ga je pustio da ode u miru.”
24Tada je Joav došao pred cara i rekao: „Šta si to učinio? Avenir je bio kod tebe. Zašto si ga pustio da ode u miru?
25Dobro znaš kakav je Avenir, Nirov sin, i znaš da je došao ovamo da te prevari, da sazna tvoje korake i sve što radiš.”
26Tada je Joav otišao od Davida i poslao za Avenirom glasnike koji su ga vratili od bunara Sire. David nije znao ništa o tome.
27Kada se Avenir vratio u Hevron, Joav ga je odveo na stranu, u zasvođeni prolaz kod gradskih vrata, da s njim nasamo porazgovara. Ali tada mu je zabio mač u stomak, tako da je Avenir umro zbog krvi Joavovog brata Asaila.
28Kada je David kasnije saznao za to, rekao je: „Ja i moje carstvo doveka smo nedužni u Gospodnjim očima; mi nismo krivi za krv Avenira, Nirovog sina.
29Neka krivica padne na Joavovu glavu i na ceo dom njegovog oca! Neka Joavov dom nikada ne bude bez muškaraca koji će imati izliv, bez gubavaca, bez muškaraca koji se vretena hvataju, bez onih koji će od mača pasti i bez onih koji hleba neće imati!”
30Tako su Joav i Avisaj, njegov brat, ubili Avenira jer je on pogubio njihovog brata Asaila u bici kod Gavaona.
31Tada je David rekao Joavu i svim ljudima koji su bili s njim: „Razderite svoje haljine, opašite kostret i tugujte za Avenirom.” Čak je i car David pošao za nosilima.
32Kad su sahranili Avenira u Hevronu, car je glasno zaplakao na Avenirovom grobu, a sa njim i ceo narod.
33Ovako je car naricao za Avenirom: „Zar je Avenir morao da umre kao bezumnik što umire?
34Ruke tvoje nisu bile vezane, niti su ti noge bile u bakarnim okovima. Pao si kao što se pada od ruke nepravednika.” Tada je ceo narod još jače zaplakao za njim.
35Još istog dana, ceo narod je došao i ponudio Davidu da nešto jede, da se uteši, ali David se zakleo rekavši: „Neka mi Bog učini tako i neka me još teže kazni ako pre nego što sunce zađe okusim hleb ili bilo šta drugo!”
36Ceo narod je to čuo i to mu je bilo po volji, kao i sve drugo što je car učinio.
37Tog dana ceo narod i svi u Izraelu shvatili su da nije car naredio da se pogubi Avenir, Nirov sin.
38Car je rekao svojim slugama: „Zar ne znate da je danas u Izraelu pao knez i veliki čovek?
39Ali ja sam još uvek slab, iako sam pomazan za cara, a ovi ljudi, Serujini sinovi, suviše su jaki za mene. Neka Gospod plati onom ko čini zlo prema njegovim zlim delima.”