Druga knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Bais
16
1Upravo kada je David prešao vrh, u susret mu je došao Siva, Mefivostejev sluga, s dva osedlana magarca natovarena s dvesta hlebova, sto gruda suvog grožđa, sto gruda letnjeg voća i velikim ćupom vina.
2Car je upitao Sivu: „Šta ćeš s tim?” A Siva je odgovorio: „Magarci će biti carevoj porodici za jahanje, a hleb i letnje voće ljudima za jelo, dok će vino biti za piće onima koji se umore u pustinji.”
3Tada je car upitao: „Gde je sin tvog gospodara?” A Siva je odgovorio caru: „Eno ga, ostao je u Jerusalimu, pošto je rekao: ‘Danas će mi Izraelov dom vratiti carstvo mog oca’.”
4Tada je car rekao Sivi: „Evo, tvoje je sve što pripada Mefivosteju.” A Siva je rekao: „Klanjam ti se! Neka budem dostojan tvoje milosti, moj gospodaru, care!”
5Kada je car David došao do Vaurima, odatle je izašao jedan čovek od Saulovog roda koji se zvao Simej, Girin sin, i dok se približavao izgovarao je kletve.
6Zatim je počeo da baca kamenje na cara Davida i na sve njegove sluge. Ceo narod i svi junaci bili su caru zdesna i sleva.
7Simej ga je proklinjao rečima: „Odlazi! Odlazi, krvniče i ništarijo!
8Gospod je obratio na tebe svu krivicu za krv Saulovog doma, na čije si se mesto zacario, i Gospod predaje carstvo u ruke tvom sinu Avesalomu. Eto, sad te je snašla nevolja jer si kriv za krv!”
9Tada Avisaj, Serujin sin, reče caru: „Zar da ovaj mrtav pas proklinje mog gospodara, cara? Molim te, dopusti da odem tamo i skinem mu glavu.”
10Ali car odgovori: „Šta vi imate s tim, sinovi Serujini? Neka proklinje, jer mu je Gospod rekao da me proklinje. Ko onda sme da kaže: ‘Zašto tako činiš’?”
11Onda David reče Avisaju i svim svojim slugama: „Evo, moj sin, koji je od mene izašao, traži moju dušu, pa kako onda ne bi ovaj Venijaminov sin! Pustite ga neka me proklinje, jer mu je Gospod tako rekao!
12Možda će Gospod videti svojim očima, pa će mi Gospod uzvratiti dobrim za reči kojima me ovaj danas proklinje.”
13David je sa svojim ljudima nastavio dalje putem, a Simej je išao uz gorsku padinu uporedo s njim i proklinjao ga. Dok je tako išao uporedo s njim, bacao je na njega kamenje i dizao veliku prašinu.
14Na kraju su car i ceo narod koji je bio s njim stigli umorni na svoje odredište i tu su se okrepili.
15Avesalom i svi Izraelci ušli su u Jerusalim. Ahitofel je bio s njim.
16Kada je Husaj Arhijanin, Davidov prijatelj, došao pred Avesaloma, rekao mu je: „Živeo car! Živeo car!”
17Tada Avesalom reče Husaju: „Je li to odanost koju pokazuješ prema svom prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?”
18A Husaj odgovori Avesalomu: „Nisam otišao jer želim da služim onom koga je izabrao Gospod, ovaj narod i svi Izraelci. S njim ću ostati.
19Osim toga, kome ću služiti? Zar ne njegovom sinu? Kao što sam služio tvom ocu, tako ću i tebi služiti.”
20Kasnije Avesalom reče Ahitofelu: „Daj nam savet šta da činimo.”
21Tada Ahitofel reče Avesalomu: „Lezi s inočama svog oca koje je on ostavio da čuvaju dvor. Tada će ceo Izrael čuti da si postao mrzak svom ocu, pa će se ohrabriti svi oni koji su uz tebe.”
22Tako su na krovu razapeli šator za Avesaloma i on je legao s inočama svog oca na očigled celog Izraela.
23U ono vreme, kada bi neko pitao za savet Ahitofela bilo bi kao da pita za savet Božji. Takav je bio svaki Ahitofelov savet i Davidu i Avesalomu.