Druga knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Bais
1
1Posle Saulove smrti, David se vratio pobivši Amaličane i proveo je dva dana u Siklagu.
2Trećeg dana došao je jedan čovek iz Saulovog logora, razderanih haljina i glave posute prašinom. Kad je došao pred Davida, pao je ničice i poklonio se do zemlje.
3David ga je upitao: „Odakle dolaziš?” A on mu je odgovorio: „Pobegao sam iz izraelskog logora.”
4Tada ga David upita: „Šta se desilo? Molim te, ispričaj mi.” A on mu odgovori: „Ljudi su pobegli s bojnog polja i mnogo ih je palo i izginulo. Poginuli su i Saul i njegov sin Jonatan.”
5Tada David upita mladića koji mu je javio tu vest: „Kako znaš da su Saul i njegov sin Jonatan poginuli?”
6A mladić mu odgovori: „Slučajno sam se našao na gori Gelvuji i ugledao sam Saula kako se oslanja na svoje koplje, a kola i konjanici samo što ga nisu bili stigli.
7Kada se okrenuo, ugledao me je i pozvao, a ja sam se odazvao: ‘Evo me!’
8Zatim me je upitao: ‘Ko si ti?’ A ja sam mu odgovorio: ‘Ja sam Amaličanin.’
9Tada mi je rekao: ‘Molim te, dođi ovamo i ubij me, jer sam u smrtnom grču, a život je još u meni.’
10Tada sam mu prišao i ubio ga, jer sam znao da neće ostati živ nakon što je pao ranjen. Zatim sam uzeo krunu s njegove glave i narukvicu s njegove ruke da ih donesem ovamo svom gospodaru.”
11Tada je David uhvatio svoje haljine i razderao ih, a tako i svi njegovi ljudi.
12Naricali su, plakali i postili do večeri za Saulom i njegovim sinom Jonatanom, za Gospodnjim narodom i za Izraelovim domom, jer su izginuli od mača.
13Zatim je David upitao mladića koji mu je to javio: „Odakle si?” A on je odgovorio: „Ja sam sin jednog stranca, Amaličanina.”
14Tada mu je David rekao: „Kako se nisi bojao da digneš ruku na Gospodnjeg pomazanika i da ga ubiješ?”
15David je pozvao jednog od svojih ljudi i zapovedio mu: „Dođi i pogubi ovog čoveka!” On ga je udario tako da je taj čovek umro.
16Tada je David još rekao: „Tvoja krv neka padne na tvoju glavu, jer su tvoja usta svedočila protiv tebe kad si rekao: ‘Ja sam ubio Gospodnjeg pomazanika’.”
17Tada je David ispevao tužnu pesmu za Saulom i njegovim sinom Jonatanom,
18i zapovedio je da Judini sinovi nauče „Pesmu o luku”, koja je zapisana u Jašarovoj knjizi:
19„Lepota je tvoja, o Izraele, pogubljena na gorama tvojim! Padoše junaci!
20Ne pričajte o tome u Gatu. Ne objavljujte to po ulicama Askalona, da se ne bi radovale kćeri filistejske, da ne bi klicale kćeri neobrezanih.
21Gore gelvujske, ne padala rosa ni kiša na vas, ne bilo roda na njivama vašim s kojih biste Bogu prinose davali! Jer je tu okaljan štit junaka, pa i Saulov štit; nema više štita uljem pomazanog.
22Bez krvi pobijenih, bez sala junaka nije se vraćao luk Jonatanov, niti je bez uspeha mač Saulov bio.
23Saul i Jonatan, mili i dragi za života svoga, ni u smrti razdvojili se nisu. Od orlova brži behu, od lavova jači.
24Kćeri izraelske, oplakujte Saula, on vas je u raskošan skerlet oblačio, zlatom je haljine vaše ukrašavao.
25Padoše junaci u boju! Poginu Jonatan na gorama tvojim!
26Žalim za tobom, brate Jonatane! Kako si mi drag bio! Tvoja mi ljubav beše snažnija od ljubavi žene!
27Padoše junaci, propade oružje ubojito!”