Druga knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Imena
33
1Gospod je još rekao Mojsiju: „Idi, kreni odavde, ti i narod koji si izveo iz egipatske zemlje, u zemlju za koju sam se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu: ‘Tvom potomstvu ću je dati.’
2Poslaću pred tobom anđela i isteraću Hanance, Amoreje, Heteje, Ferezeje, Jeveje i Jevuseje.
3Idi u zemlju u kojoj teče med i mleko. Ja neću ići s vama zato što ste vi nepokoran narod, da vas putem ne istrebim.”
4Tako je Mojsije isklesao dve kamene ploče kao što su bile one prve. I ustao je rano ujutru i popeo se na goru Sinaj, kao što mu je Gospod zapovedio, a u rukama je nosio dve kamene ploče.
5A Gospod je sišao u oblaku, stao tamo pored njega i objavio ime Gospodnje.
6I Gospod je prošao ispred njegovog lica objavljujući: „Gospod, Gospod, Bog milosrdan i milostiv, spor na gnev i pun dobrote i istine,
7koji čuva svoju milost za hiljade, oprašta prestupe, krivicu i grehe, ali ne pravda krivoga, koji pohodi prestupe očeva na sinovima i na unucima, do trećeg i do četvrtog naraštaja.”
8Mojsije se brzo poklonio sve do zemlje i pao ničice.
9Zatim je rekao: „Gospode, ako sam našao milost u tvojim očima, molim te, Gospode, pođi s nama, iako je to nepokoran narod. Oprosti nam naše prestupe i naše grehe i uzmi nas da budemo tvoji.”
10A on je odgovorio: „Evo, ja sklapam savez s vama. Pred celim tvojim narodom učiniću čuda kakva se nikada nisu desila nigde na zemlji i ni u jednom narodu. Ceo narod među kojim živiš videće šta Gospod čini, jer ću s tobom učiniti nešto zastrašujuće.
11A ti drži ono što ti danas zapovedam. jer si našao milost u mojim očima i znam te po imenu.”
12Mojsije reče Gospodu: „Evo, ti mi kažeš: ‘Vodi ovaj narod’, ali nisi mi objavio koga ćeš poslati sa mnom. Još si mi rekao: ‘Znam te po imenu i našao si milost u mojim očima.’
13Zato te sada molim, ako sam našao milost u tvojim očima, obznani mi svoje puteve, da bih te upoznao i da bih našao milost u tvojim očima. I seti se da je ovaj narod tvoj narod.”
14A on mu reče: „Ja ću lično poći s tobom i daću ti da počineš.”
15Na to mu on reče: „Ako ti lično ne pođeš s nama, nemoj ni da nas vodiš odavde.
16Po čemu će se znati da sam našao milost u tvojim očima, ja i tvoj narod? Zar ne po tome da ti ideš s nama, da se ja i tvoj narod razlikujemo od svih drugih naroda koji su na licu zemlje?”
17A Gospod odgovori Mojsiju: „I ovo o čemu si govorio ja ću učiniti, celoj gori. Ni ovce ni goveda neka ne pasu blizu gore.”
18Na to Mojsije reče: „Molim te, daj mi da vidim tvoju slavu.”
19A on mu odgovori: „Učiniću da sva moja dobrota prođe ispred tvog lica i pred tobom ću objaviti ime Gospodnje. Smilovaću se onome kome želim da se smilujem, i pokazaću milosrđe onome kome želim da pokažem milosrđe.”
20Zatim reče: „Ali ne možeš videti moje lice, jer čovek ne može mene videti i ostati živ.”
21Gospod još reče: „Evo mesta kod mene, stani na stenu.
22Dok moja slava bude prolazila, staviću te u pukotinu u steni i zakloniću te svojom rukom dok ne prođem.
23Posle toga ću skloniti svoju ruku i videćeš me s leđa. Ali moje lice ne može se videti.”