Druga knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Imena
33
1Gospod je još rekao Mojsiju: „Idi, kreni odavde, ti i narod koji si izveo iz egipatske zemlje, u zemlju za koju sam se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu: ‘Tvom potomstvu ću je dati.’
2Poslaću pred tobom anđela i isteraću Hanance, Amoreje, Heteje, Ferezeje, Jeveje i Jevuseje.
3Idi u zemlju u kojoj teče med i mleko. Ja neću ići s vama zato što ste vi nepokoran narod, da vas putem ne istrebim.”
4Kad je narod čuo te strašne reči, počeo je da jadikuje. Niko nije stavio na sebe svoj nakit.
5Gospod je rekao Mojsiju: „Reci Izraelovim sinovima: ‘Vi ste nepokoran narod. Kad bih samo jedan čas došao među vas, istrebio bih vas. Zato sada skinite sa sebe sav nakit da vidim šta ću učiniti s vama’.”
6Tako su Izraelovi sinovi poskidali sa se be svoj nakit na gori Horiv i više ga nisu nosili.
7A Mojsije je uzeo šator i razapeo ga izvan logora, daleko od logora, i nazvao ga „ša tor od sastanka”. Ko god je hteo da nešto pita Gospoda, otišao bi do šatora od sastanka, koji je bio izvan logora.
8Kad god bi Mojsije pošao u šator, ceo bi narod ustao. Svako bi stajao na ulazu u svoj šator i gledao za Mojsijem sve dok on ne bi ušao u šator.
9A kad god bi Mojsije ušao u šator, stub od oblaka bi sišao i stajao na ulazu u šator dok je Bog razgovarao s Mojsijem.
10I ceo narod bi video stub od oblaka kako stoji na ulazu u šator, i tada bi ceo narod ustao i svako bi se poklonio na ulazu u svoj šator.
11A Gospod bi razgovarao s Mojsijem licem u lice, baš kao što čovek razgovara sa svojim bližnjim. Zatim bi se Mojsije vraćao u logor, a njegov sluga Isus, Navinov sin, njegov pomoćnik, ne bi izlazio iz šatora.
12Mojsije reče Gospodu: „Evo, ti mi kažeš: ‘Vodi ovaj narod’, ali nisi mi objavio koga ćeš poslati sa mnom. Još si mi rekao: ‘Znam te po imenu i našao si milost u mojim očima.’
13Zato te sada molim, ako sam našao milost u tvojim očima, obznani mi svoje puteve, da bih te upoznao i da bih našao milost u tvojim očima. I seti se da je ovaj narod tvoj narod.”
14A on mu reče: „Ja ću lično poći s tobom i daću ti da počineš.”
15Na to mu on reče: „Ako ti lično ne pođeš s nama, nemoj ni da nas vodiš odavde.
16Po čemu će se znati da sam našao milost u tvojim očima, ja i tvoj narod? Zar ne po tome da ti ideš s nama, da se ja i tvoj narod razlikujemo od svih drugih naroda koji su na licu zemlje?”
17A Gospod odgovori Mojsiju: „I ovo o čemu si govorio ja ću učiniti, celoj gori. Ni ovce ni goveda neka ne pasu blizu gore.”
18Na to Mojsije reče: „Molim te, daj mi da vidim tvoju slavu.”
19A on mu odgovori: „Učiniću da sva moja dobrota prođe ispred tvog lica i pred tobom ću objaviti ime Gospodnje. Smilovaću se onome kome želim da se smilujem, i pokazaću milosrđe onome kome želim da pokažem milosrđe.”
20Zatim reče: „Ali ne možeš videti moje lice, jer čovek ne može mene videti i ostati živ.”
21Gospod još reče: „Evo mesta kod mene, stani na stenu.
22Dok moja slava bude prolazila, staviću te u pukotinu u steni i zakloniću te svojom rukom dok ne prođem.
23Posle toga ću skloniti svoju ruku i videćeš me s leđa. Ali moje lice ne može se videti.”