Druga knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Imena
21
1„Ovo su zakoni koje treba da im izložiš:
2‘Ako kupiš roba Jevrejina, neka bude rob šest godina, a sedme godine neka ode slobodan, bez otkupa.
3Ako je došao sam, neka sam i ode. Ako ima ženu, neka i žena ide s njim.
4Ako mu je njegov gospodar dao ženu i ona mu je rodila sinove ili kćeri, žena i njena deca neka pripadnu njenom gospodaru, a on neka ode sam.
5Ali ako rob bude uporno govorio: ‘Ja volim svog gospodara, svoju ženu i svoje sinove. Ne želim da odem i da budem slobodan’,
6neka ga njegov gospodar dovede pred Boga i neka ga dovede kod vrata ili kod dovratka. Neka mu njegov gospodar probuši uho šilom, i neka mu on zauvek bude rob.
7Ako neko proda svoju kćer da bude robinja, neka ona ne bude oslobođena kao što se oslobađaju muški robovi.
8Ako ne bude bila po volji svom gospodaru i on je ne odredi za inoču nego je izneveri i dopusti da bude otkupljena, nema pravo da je proda tuđem narodu.
9A ako ju je odredio za svog sina, neka s njom postupa po pravu koje imaju kćeri.
10Ako sebi uzme drugu ženu, neka joj ne uskraćuje hranu, odeću i bračnu dužnost.
11Ako joj ne bude činio ovo troje, ona može slobodno da ode, a da ništa ne plati.
12Ko udari čoveka tako da ovaj umre, neka se pogubi.
13Ali ako ga nije vrebao nego je Bog dopustio da se to dogodi rukom tog čoveka, odrediću ti mesto gde može da pobegne.
14Ako se neko naljuti na svog bližnjeg do te mere da ga na prevaru ubije, odvedi ga od mog oltara i neka se pogubi.
15Ko udari svog oca ili svoju majku, neka se pogubi.
16Ko otme čoveka i proda ga ili ga zadrži u svojim rukama, neka se pogubi.
17Ko prokune svog oca i svoju majku, neka se pogubi.
18Ako se ljudi posvađaju i jedan udari svog bližnjeg kamenom ili pesnicom, a ovaj ne umre nego padne u postelju,
19ako se on pridigne i može da izlazi napolje oslanjajući se na nešto, onda onaj koji ga je udario neće biti kažnjen. Samo neka plati nadoknadu za vreme tokom kog ovaj nije mogao da radi dok nije potpuno ozdravio.
20Ako neko udari štapom svog roba ili svoju robinju tako da umru pod njegovom rukom, moraju biti osvećeni.
21Ali ako prežive dan ili dva, ne moraju biti osvećeni, jer ih je kupio za novac.
22Ako se ljudi potuku i povrede trudnu ženu pa iz nje izađe dete, ali se ne dogodi smrt, krivac mora da plati odštetu koliko od njega traži muž te žene. Neka to plati preko sudija.
23Ali ako se dogodi smrt, tada ćeš uzeti život za život,
24oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu,
25opekotinu za opekotinu, ranu za ranu, udarac za udarac.
26Ako neko udari po oku svog roba ili svoju robinju, i povredi mu oko, neka ga pusti na slobodu zbog oka.
27Ako izbije zub svom robu, ili svojoj robinji, neka ga pusti na slobodu zbog zuba.
28Ako bik ubode čoveka ili ženu i usmrti ih, neka se bik kamenuje, a njegovo meso neka se ne jede. Vlasnik bika neće biti kažnjen.
29Ali ako se i ranije znalo da taj bik hoće da ubode i vlasnik je bio upozoren, ali ga nije čuvao, pa bik ubije čoveka ili ženu, neka se bik kamenuje, a i vlasnik neka se pogubi.
30Ako mu se odredi otkupnina, neka plati otkupnu cenu za svoju dušu koliko mu se god odredi.
31Ako bik ubode sina ili kćer, neka se s njim postupi po ovom zakonu.
32Ako bik ubode roba ili robinju, neka vlasnik njihovom gospodaru da iznos od trideset sikala, a bik neka se kamenuje.
33Ako neko otkrije jamu ili ako neko iskopa jamu i ne pokrije je, pa u nju upadne bik ili magarac,
34neka vlasnik jame nadoknadi štetu. Neka vlasniku životinje isplati koliko ona vredi, a uginula životinja neka pripadne njemu.
35Ako nečiji bik povredi tuđeg bika i taj bik ugine, onda neka prodaju živog bika i neka podele ono što dobiju za njega, a i uginulu životinju neka podele.
36Ali ako se i ranije znalo da taj bik hoće da ubode, a njegov ga vlasnik nije čuvao, onda neka nadoknadi bika za bika, a uginuli bik neka pripadne njemu.