Druga knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
Imena
18
1A Jotor, madijanski sveštenik, Mojsijev tast, čuo je sve što je Bog učinio Mojsiju i svom narodu Izraelu, kako je Gospod izveo Izrael iz Egipta.
2Tada je Mojsijev tast Jotor uzeo Seforu, Mojsijevu ženu, koju je on bio poslao nazad,
3i oba njena sina, od kojih se jedan zvao Girsam, jer kako je rekao: „Postao sam stranac u tuđoj zemlji”,
4a drugi Elijezer, jer kako je rekao: „Bog mog oca, moj je pomoćnik i on me je izbavio od faraonovog mača.”
5Tako je Mojsijev tast Jotor došao s njegovim sinovima i Njegovom ženom kod njega u pustinju, kod gore Božje, gde se Mojsije bio ulogorio.
6Tada je poručio Mojsiju: „Ja, tvoj tast Jotor, dolazim k tebi s tvojom ženom i s oba njena sina.”
7Mojsije je odmah izašao u susret svom tastu, poklonio mu se i poljubio ga. Pitali su jedan drugog za zdravlje, a zatim ušli u šator.
8Mojsije je ispričao svom tastu sve što je Gospod učinio faraonu i Egiptu zbog Izraela, sve teškoće koje su ih snašle na putu i kako ih je Gospod izbavljao.
9Jotor se radovao zbog sveg dobra što je Gospod učinio Izraelu kad ga je izbavio iz egipatske ruke.
10Tada je Jotor rekao: „Neka je blagoslovljen Gospod koji vas je izbavio iz egipatske ruke i iz faraonove ruke, koji je izbavio narod iz egipatske ruke.
11Sada znam da je Gospod veći od svih drugih bogova, jer vidim šta se desilo Egipćanima kada su drsko postupali sa Izraelcima.”
12Tada je Mojsijev tast Jotor doneo žrtvu paljenicu i druge žrtve da se prinesu Bogu. Aron i sve izraelske starešine došli su da pred Bogom jedu hleb s Mojsijevim tastom.
13A sutradan je Mojsije kao i obično seo da sudi narodu, a narod je stajao pred Mojsijem od jutra do mraka.
14Mojsijev tast je video sve što je on činio za narod, pa mu je rekao: „Zašto se toliko baviš narodom? Zašto sam sediš, a ceo narod stoji pred tobom od jutra do mraka?”
15A Mojsije je odgovorio svom tastu: „Zato što narod dolazi kod mene da pita Boga za savet.
16Ako imaju nekakav spor, oni ga iznesu meni da presudim između jedne i druge strane i da im obznanim odluke Boga i njegove zakone.”
17Na to je Mojsiju njegov tast rekao: „Ne radiš dobro.
18Sigurno ćeš se umoriti i ti i ovi ljudi koji su s tobom, jer je taj posao prevelik teret za tebe. Ne možeš sam to da radiš.
19Poslušaj sada moj glas. Ja ću te savetovati, i Bog će biti s tobom. Ti zastupaj narod pred Bogom i njihove sporove iznosi pred Boga.
20Poučavaj ih propisima i zakonima, i pokazuj im put kojim treba da idu i ono što treba da rade.
21A iz sveg naroda izaberi ljude sposobne, bogobojazne, pouzdane, koji mrze nepravedni dobitak, i postavi ih za poglavare nad hiljadu ljudi, poglavare nad sto ljudi, poglavare nad pedeset ljudi i poglavare nad deset ljudi.
22Neka oni sude narodu kad god bude potrebno. Svaki veći spor neka iznesu tebi, a svaki manji spor neka sami reše kao sudije. Olakšaj sebi teret i neka ga i oni nose s tobom.
23Ako tako uradiš i Bog ti to odobri, moći ćeš izdržati, a i ceo ovaj narod u miru će ići svojoj kući.”
24Mojsije je odmah poslušao glas svog tasta i učinio sve što mu je rekao.
25Mojsije je izabrao sposobne ljude iz celog Izraela i postavio ih za poglavare nad narodom, kao poglavare nad hiljadu ljudi, poglavare nad sto ljudi, poglavare nad pedeset ljudi i poglavare nad deset ljudi.
26Oni su sudili narodu kad god je trebalo. Teže sporove iznosili su Mojsiju, a sve manje sporove sami su rešavali kao sudije.
27Posle toga Mojsije je ispratio svog tasta i on je otišao u svoju zemlju.