Druga poslanica KorinćanimaInformacije o knjizi
1
1Pavle, Božjom voljom apostol Hrista Isusa, i Timotij, naš brat, Božjoj crkvi u Korintu, zajedno sa svima svetima koji su u celoj Ahaji:
2Blagodat vam i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospoda Isusa Hrista.
3Neka je blagoslovljen Bog i Otac našeg Gospoda Isusa Hrista, Otac milosrđa i Bog svake utehe,
4koji nas teši u svakoj našoj nevolji, da bismo mi mogli da tešimo one koji su u bilo kakvoj nevolji istom utehom kojom nas same teši Bog.
5Jer kao što se naše stradanje za Hrista umnožava, tako se posredstvom Hrista umnožava i naša uteha.
6Ako podnosimo nevolje, to je za vašu utehu i spasenje. Ako primamo utehu, to je za vašu utehu koja vam pomaže da strpljivo podnosite ista stradanja koja i mi podnosimo.
7I čvrsta je nada koju gajimo s obzirom na vas, znajući da ćete, kao što s drugima delite patnje, isto tako deliti i utehu.
8Jer ne želimo, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je zadesila u Aziji. Bili smo pod velikim pritiskom koji je prevazilazio naše snage, tako da smo već mislili da nećemo preživeti.
9Zapravo, mislili smo da nas čeka smrtna presuda. To se dogodilo zato da se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji vaskrsava mrtve.
10On nas je izbavio iz smrtne opasnosti i izbaviće nas. U njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati.
11A i vi možete pomoći tako što se usrdno molite za nas, jer će tako mnogi zahvaljivati Bogu za nas zbog dobrote koja nam je iskazana zahvaljujući mnogim molitvama.
12Jer se hvalimo ovim, za šta i naša savest svedoči: u svetu, a posebno među vama, živeli smo u svetosti i iskrenosti kojoj nas uči Bog i nismo se oslanjali na telesnu mudrost, nego na Božju blagodat.
13Jer ne pišemo vam drugo osim onoga što dobro znate i što prihvatate, a nadam se da ćete to do kraja prihvatati,
14kao što ste jednim delom i prihvatili, naime da smo vam mi razlog da se hvalite, kao što ćete i vi nama biti u dan našeg Gospoda Isusa.
15U tom sam uverenju već ranije nameravao da dođem kod vas, da bi vam se pružila i druga prilika da se radujete.
16Nameravao sam da svratim kod vas na putu za Makedoniju, a zatim da na povratku iz Makedonije opet dođem kod vas da me ispratite kad pođem u Judeju.
17Dakle, jesam li bio lakomislen kad sam to nameravao? Ili ono što nameravam, po telu nameravam, pa kažem: „Da, svakako”, a zatim: „Ne, nikako”?
18Kao što je Bog pouzdan, tako je pouzdano i to da ono što smo vam govorili nije „da”, a istovremeno „ne”.
19Jer Sin Božji, Hristos Isus, koga smo vam mi propovedalija i Silvan i Timotij - nije bio „da”, a istovremeno „ne”, nego je „da” po njemu postalo „da”.
20Jer koliko god ima Božjih obećanja, posredstvom njega postala su „da”. Zato preko njega i kažemo „amin”, da bismo proslavi li Boga.
21A onaj koji garantuje da i mi zajedno s vama pripadamo Hristu i koji nas je pomazao jeste Bog.
22On je i stavio svoj pečat na nas i u srca nam je dao Duh kao zalog za ono što će doći.
23A ja pozivam Boga za svedoka i svojom dušom garantujem da u Korint više nisam dolazio zato što sam hteo da vas poštedim.
24Ne kažem da smo mi gospodari vaše vere, nego smo vaši saradnici da biste bili radosni, jer vi ste postojani zbog svoje vere.