Druga knjiga dnevnikaInformacije o knjizi
Divrej Hajamim Bais
6
1Tada je Solomon rekao: „Gospode, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami,
2a ja sam ti sagradio dom da bude tvoje uzvišeno prebivalište i mesto gde ćeš doveka prebivati.”
3Zatim se car okrenuo prema narodu i blagoslovio ceo izraelski zbor, dok je ceo zbor stajao.
4Tada je rekao: „Neka je blagoslovljen Gospod, Izraelov Bog, koji je svojim ustima govorio s mojim ocem Davidom, i svojom rukom ispunio ono što je rekao:
5‘Od dana kad sam svoj narod izveo iz egipatske zemlje nisam izabrao nijedan grad među svim Izraelovim plemenima da se u njemu sagradi dom u kom bi bilo moje ime, niti sam izabrao nekoga da bude vođa mom narodu Izraelu.
6Ali sada sam izabrao Jerusalim da u njemu bude moje ime i izabrao sam Davida da vlada nad mojim narodom Izraelom.’
7Moj otac David je u svom srcu imao želju da sagradi dom imenu Gospoda, Izraelovog Boga.
8Ali Gospod je mom ocu Davidu rekao: ‘Ti u svom srcu imaš želju da sagradiš dom mom imenu, i dobro je što ti je to na srcu.
9Ali nećeš ti graditi taj dom, nego tvoj sin koji će ti se roditi. On će sagraditi dom mom imenu.’
10Gospod je ispunio reč koju je rekao i ja sam došao na mesto svog oca Davida i seo na Izraelov presto, kao što je rekao Gospod, i sagradio sam dom imenu Gospoda, Izraelovog Boga,
11i namestio sam tamo kovčeg u kome je Gospodnji savez koji je sklopio sa Izraelovim sinovima.”
12Zatim je Solomon stao pred Gospodnji oltar pred celim izraelskim zborom i raširio ruke.
13(Solomon je napravio jedno postolje od bakra i postavio ga nasred dvorišta. Bilo je dugo pet lakata, široko pet lakata i visoko tri lakta. Solomon je stajao na njemu.) Zatim je kleknuo pred celim izraelskim zborom, raširio ruke prema nebesima
14i rekao: „Gospode, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti, ni na nebesima ni na zemlji. Ti se držiš saveza i pokazuješ milost prema svojim slugama koje ti služe svim svojim srcem.
15Ispunio si svom sluzi Davidu, mom ocu, ono što si mu obećao. Što si svojim ustima obećao, to si svojom rukom ispunio, kao što se danas vidi.
16A sada, Gospode, Bože Izraelov, ispuni svom sluzi Davidu, mom ocu, ono što si mu obećao kad si rekao: ‘Neće ti nestati naslednika koji će preda mnom sedeti na Izraelovom prestolu, samo ako tvoji sinovi budu pazili na svoj put i živeli po mom zakonu kao što si ti po mojoj volji živeo.’
17A sada, Gospode, Bože Izraelov, neka se obistini obećanje koje si dao svom sluzi Davidu.
18Ali da li će Bog zaista prebivati s ljudima na zemlji? Gle, ni nebesa ni nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom koji sam sagradio!
19Ali ipak Gospode, Bože moj, saslušaj molitvu svog sluge i njegovu molbu za milost i poslušaj vapaj i molitvu koju ti danas upućuje tvoj sluga.
20Neka tvoje oči dan i noć bud no motre ovaj dom, ovo mesto za koje si rekao da će u njemu prebivati tvoje ime. Poslušaj molitvu koju ti tvoj sluga upućuje okrenut prema ovom mestu.
21Poslušaj molbe koje ti upućuju tvoj sluga i tvoj narod Izrael okrenuti prema ovom mestu. Čuj s mesta gde prebivaš, s nebesa, čuj i oprosti.
22Ako neko zgreši svom bližnjem, pa se od njega traži da se zakune i izloži prokletstvu, i on pod zakletvom dođe pred tvoj oltar u ovom domu,
23tada čuj s nebesa i budi sudija svojim slugama i naplati zlome, vraćajući njegova dela na njegovu glavu, a pravednog proglasi pravednim, nagrađujući ga po njegovoj pravednosti.
24Ako tvoj narod Izrael bude poražen pred svojim neprijateljima zato što ti je zgrešio, pa se obrati k tebi i da hvalu tvom imenu, pomoli se i uputi molbu za milost u ovom domu,
25tada čuj s nebesa, oprosti greh svom narodu Izraelu i vrati ih u zemlju koju si dao njima i njihovim praočevima.
26Kad se zatvori nebo i ne bude kiše jer su ti zgrešili, pa se pomole okrenuti prema ovom mestu i daju hvalu tvom imenu i odvrate se od svog greha jer si im nanosio nevolje,
27tada čuj s nebesa i oprosti greh svojim slugama, svom narodu Izraelu, jer ti ih učiš pravom putu kojim treba da idu, i pusti kišu na svoju zemlju koju si svom narodu dao u nasledstvo.
28Ako u zemlji zavlada glad ili se pojavi pošast, suša, buđ ili navale skakavci ili bubašvabe, ako tvoj narod opkoli neprijatelj u zemlji gde su njihovi gradovi, ako ih snađe bilo kakva nevolja ili bolest,
29pa ako neko iz naroda ili ceo tvoj narod Izrael uputi molitvu ili molbu za milost, jer svako zna svoju nevolju i svoj bol, i raširi ruke prema ovom domu,
30ti čuj s nebesa, s mesta gde prebivaš, i oprosti i daj svakome prema svim njegovim putevima, ti koji znaš svačije srce, jer samo ti dobro znaš srce sinova ljudskih,
31da bi te se bojali i išli tvojim putevima sve dane dok žive u zemlji koju si dao našim praočevima.
32Isto tako, kad tuđinac koji ne pripada tvom narodu Izraelu, nego je došao iz daleke zemlje zbog tvog velikog imena i zbog tvoje snažne ruke i podignute mišice, dođe i pomoli se okrenut prema ovom domu,
33tada čuj s nebesa, s mesta gde prebivaš, i učini sve za šta te moli taj tuđinac, da bi svi narodi na zemlji upoznali tvoje ime i bojali se tebe kao i tvoj narod Izrael, i da bi znali da ovaj dom koji sam sagradio nosi tvoje ime.
34Ako tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ga ti pošalješ, i pomole se tebi okrenuti prema ovom gradu koji si izabrao i prema ovom domu koji sam sagradio tvom imenu,
35tada čuj s nebesa njihovu molitvu i njihovu molbu za milost i daj im pravdu.
36Ako ti zgreše, jer nema čoveka koji ne greši, i ti se razgneviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih njihovi porobljivači odvedu u zarobljeništvo u neku zemlju koja je daleko ili blizu,
37a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo, obrate se i upute ti molbu za milost u zemlji u kojoj su zarobljeni, govoreći: ‘Zgrešili smo, loše smo postupali, zlo smo činili’,
38ako se u zemlji svojih porobljivača koji su ih odveli u zarobljeništvo zaista obrate k tebi svim svojim srcem i svom svojom dušom i pomole ti se okrenuti prema svojoj zemlji koju si dao njihovim praočevima, prema gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio tvom imenu,
39tada s nebesa, s mesta gde prebivaš, čuj njihovu molitvu i njihove molbe za milost, daj im pravdu i oprosti svom narodu koji ti je zgrešio.
40Sada te molim, Bože moj, neka tvoje oči budu otvorene i neka tvoje uši čuju molitvu upućenu s ovog mesta.
41Ustani sada, Gospode Bože, pođi na mesto svog počinka, ti i kovčeg tvoje sile. Neka se tvoji sveštenici, Gospode Bože, obuku u spasenje i neka se oni koji su ti verni raduju dobru.
42Gospode Bože, ne odvraćaj svoje lice od svog pomazanika. Seti se milosti svoje koju si obećao svom sluzi Davidu’.”